Prebogati spektakl

Prebogati spektakl

Kuljerić je dao oduška svojoj bogatoj mašti i nadahnuću. Skladao je toliko glazbe da bi se iz nje moglo sastaviti još jedno djelo! Obuhvatio je sve — mjuzikl, jazz, pop, operu, crnačke i duhovne pjesme — i vokalnom obilju od stotinjak izvođača na sceni dao je pratnju velikoga simfonijskog orkestra od gotovo isto toliko svirača

Premda Biennale nije otvoren Životinjskom farmom Igora Kuljerića, ona je nedvojbeno bila njegov središnji događaj. Očekivana je s povišenim zanimanjem kakvo prati pojavu svakoga velikog glazbenoscenskog projekta hrvatskog autora, i sa znatiželjom kakvo će glazbeno ruho neobično plodan skladatelj kakav je Igor Kuljerić, koji se okušao u svim vrstama glazbe, pa i u dvjema operama, dati književnom djelu koje je svojedobno postiglo velik uspjeh.

Bestseler Georgea Orwella, nastao 1943-44. i objavljen 1945, označen je kao fable, Kuljerić je zadržao tu oznaku i svoje djelo nazvao opera-basna. Orwellova Životinjska farma je satira, ali ta je ozbiljna tema ispričana na tako lagan način koji ne predviđa tragični razvoj. U osnovi je i Kuljerić zadržao takav idejni pristup. Polazeći od toga kako se svaka velika ideja, koja se rađa u sferi duhovnoga, kada se želi oživotvoriti pretvara u svoju negaciju prišao joj je u uvjetima potpune slobode stila imajući na umu rečenicu Tarasa Kermaunera koja ga je oduševila: cijela je zabavna glazba napravljena od restlova ozbiljne glazbe izgradivši na tome svoju poetiku.

Golem izvođački korpus

Skladatelj živa zanimanja za sve oko sebe, što je intelektualno ili iskustveno iskušao, za ritamsko-harmonijsko-melodijske elemente ovoga vremena, s dubokim poznavanjem onoga što mu je prethodilo, Kuljerić je dao oduška svojoj bogatoj mašti i nadahnuću. Skladao je toliko glazbe da bi se iz nje moglo sastaviti još jedno djelo! Obuhvatio je sve — mjuzikl, jazz, pop, operu, crnačke i duhovne pjesme — i vokalnom obilju od stotinjak izvođača na sceni, koji su bili odjeveni u prekrasne maštovite i raskošne kostime i maske Lea Kulaša, apsolutno visoka dometa i u svjetskim relacijama, dao je pratnju velikog simfonijskog orkestra od gotovo isto toliko svirača. Dobili smo tako golem izvođački korpus, i u tom je smislu Životinjska farma uistinu spektakularna. Bogato se u njoj pjeva i svira! Ali filtriranje tog obilja, razvijanje barem nekih od bezbrojnih tema u otprilike trominutni song koji je glavno obilježje mjuzikla, a mislim da je Životinjska farma ipak najbliža toj odrednici (bojim se da je basna isključivo literarno određenje, a traži jednostavnost i konciznost) i kraćenje preduga prvog dijela (traje oko 90 minuta) zacijelo bi pridonijelo stvaranju dramatskog luka, što je osobina svakoga dobrog umjetničkog djela. U ovakvu je obliku farma prije zbroj svega što je Kuljerić želio reći nego djelo sigurna samosvojnog određenja. Ostalo je nejasno kakav je bio udio dramaturga Paola Magellija. Ali Životinjsku farmu dobro je primila publika, i tu činjenicu ne valja mimoići. Dobrim je dijelom to zasluga njezine glazbene izvedbe pod muzikalnim, suverenim, autoritativnim i nadahnutim vodstvom Tončija Bilića. On je, uz pomoć korepetitorice Nine Cossetto i svojega asistenta i zborovođe Luke Vukšića, uložio golem trud da djelo pripremi i predstavi u najboljem svjetlu. Sigurnom je rukom poletno vodio velik solističko-zborsko-orkestralni sastav kroz složenost zahtjevne Kuljerićeve partiture. Jedanaestero nadarenih, uglavnom mladih pjevača, predvođenih sjajnim gostom Piotrom Nowackim u ulozi Majora, s istinskim je oduševljenjem prionulo uz rad, zaronilo u svoje likove i stvorilo karaktere. I svi su ih uvjerljivo donijeli!

Veliki pjevački zahtjevi

Najveći teret ponijele su tri protagonistice, neobično snažna i izražajna Martina Tomčić kao Napoleon, Adela Golac-Rilović koja je s lakoćom svladala goleme pjevačke zahtjeve uloge njegova šefa promidžbe Squealera te Kristina Kolar kao daroviti gubitnik Snowball. Mezzosopranistica Helena Lucić iskoristila je prednosti ozvučenja i zablistala u maloj ulozi Mollie. Na okupu se našlo još lijepih glasova u manjim ulogama: Lucijano Batinić (Moses), Martina Silić-Gojčeta (Muriel), Saša Ivaci (Benjamin). Voljen Grbac rutiniranim je nastupom uzdigao lik Boxera, dok je Antonija Boroša bila nostalgična Clover. Ivo Gamulin sigurno je ostvario dvostruku epizodu Mr. Pilkingtona i Whympera. Životinjska farma velik je projekt Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a koji su pod dobrim vodstvom dali vrijedan prinos cjelokupnom uspjelom glazbenom dojmu izvedbe.

Inače, opera je izvedena na engleskom jeziku, libreto je napisao Igor Kuljerić, a Sonia Bićanić prevela ga je na engleski, držeći se leksika originala, dok su videospotovi bili na hrvatskom jeziku.

Scenska realizacija ovisila je o mogućnostima pozornice Koncertne dvorane Lisinski, pa se redatelj Leo Katunarić nije mogao odveć razmahati maštovitim rješenjima. Veću je pomoć imao u dizajneru svjetla Deniju Šesniću nego u scenografu Miljenku Sekuliću. I koreograf Mark Boldin u danim je okolnostima morao ostati suzdržan.

Marija Barbieri