Ostvarene ambicije

Ostvarene ambicije

Valja se prisjetiti da je Budimpešta u glazbenom pogledu bila i ostala europska metropola. Već godinama u Budimpešti djeluje šest prvorazrednih simfonijskih orkestara

Najprestižnija godišnja kulturna manifestacija u Mađarskoj svakako je Budimpeštanski proljetni festival. Ove godine, u razdoblju od 14. do 31. ožujka, festivalski je program ponudio niz raznovrsnih glazbenih produkcija, čvršće povezanih negoli prošlih godina i s naglaskom na simfonijskim i komornim koncertima najozbiljnijega sadržaja. Programom ovogodišnjega festivala Mađarska se prije svega željela predstaviti kao zemlja vrlo njegovane europske glazbene tradicije, i kao što je eksplicite u više navrata navedeno, upozoriti na vlastite glazbene vrijednosti kao svoj prinos europskoj kulturi, u čiju zajednicu država ulazi iduće godine. Svijest o važnosti toga političkog priključka utjecala je na programski profil ovogodišnjega Budimpeštanskog proljetnog festivala, čija se ideja vodilja, stjecajem okolnosti, mogla povezati s važnim datumima u djelovanju budimpeštanskih glazbenih institucija i rođendanskim glazbenim obljetnicama. Tako je ove godine istodobnost obilježavanja obljetnica rada najvažnijih budimpeštanskih simfonijskih orkestara omogućila čvrsti okvir jedne osmišljene festivalske programske jezgre. Valja se prisjetiti da je Budimpešta u glazbenom pogledu bila i ostala europska metropola. Već godinama u Budimpešti djeluje šest prvorazrednih simfonijskih orkestara (Budimpeštanski filharmonijski orkestar, Simfonijski orkestar Mađarskog radija, MATAV Simfonijski orkestar, Orkestar Mađarske državne opere, Budimpeštanski festivalski orkestar i Mađarska nacionalna filharmonija), koji u snažnoj konkurenciji održavaju visoke standarde budimpeštanske (i mađarske) glazbene kulture.

Ove godine Budimpeštanska je filharmonija obilježila 150. rođendan, Komorni orkestar Liszt Ferenc pod upravom Janosa Rolle proslavio je četrdeset godina umjetničkoga rada, a najmlađi, možda ipak i dalje najbolji, Budimpeštanski festivalski orkestar ove je godine proslavio dva desetljeća postojanja. Ovogodišnji festivalski koncert Simfonijskog orkestra Mađarskog radija bio je prigoda za podsjećanje na još dvije obljetnice — šezdeset godina postojanja orkestra i sedamdeseti rođendan njegova šefa dirigenta Tamasa Vasaryja. U niz koncerata s posebnim povodom, među koje valja ubrojiti i recital izvanrednoga francuskog pijanista Pierre-Laurenta Aimarda s programom etida Debussyja i Ligetija (Ligeti je ove godine navršio osamdesetu), bila je utkana i dvjestota obljetnica rođenja Hectora Berlioza, obilježena izvedbom njegove dramatske simfonije Romeo i Julija.

Koralna simfonija

Riječ je o kompleksnom djelu, jednom od onih glazbenih tvorevina velikih dimenzija, koje su Berliozovoj ekscentričnoj, romantičarski neumjerenoj naravi bile osobito bliske. Veliki izvođački aparat, sastavljen od simfonijskog orkestra, zbora i troje vokalnih solista, u pet opsežnih stavaka oblikuje Berliozovu maštovitu glazbenu fantaziju, za koju je on sam izričito naglasio da nije »ni kantata, ni koncertna opera, već koralna simfonija«. Berliozovo ustrajavanje na toj definiciji ima smisla ako se razumije njegova usmjerenost upravo na simfonijski orkestar kao glavno sredstvo njegova glazbenog izričaja. Usprkos vokalnim dionicama (glas je kao ravnopravni segment pri oblikovanju simfonijske forme uveo već Beethoven), težište izražajnosti u Romeu i Juliji Berlioz ipak daje orkestru. Posebice se u partituri izdvaja mendelsonovski bajkoviti Scherzo o kraljici Mab, u kojem Berlioz neusporedivom rafiniranošću orkestracije plete vilinsku glazbenu priču.

Kao i druga velika Berliozova orkestralna djela, dramatska simfonija Romeo i Julija zahtijeva vrlo odnjegovani izvođački korpus, posebice orkestar, koji osim savršene preciznosti treba posjedovati i visoki sjaj izbrušenosti pojedinih, upravo solistički tretiranih instrumenata. Tu je osjetljivu zadaću u programu ovogodišnjega Budimpeštanskog proljetnog festivala preuzela Mađarska nacionalna filharmonija s Mađarskim nacionalnim zborom i troje francuskih vokalnih solista (Sylvie Sullé, Guy Fletcher, Jean-Philippe Courtis), pod ravnanjem Zoltana Kosisa. Mađarska nacionalna filharmonija, zahvaljujući Kocsisevu umjetničkom vodstvu koje datira od kraja devedesetih, u stalnu je usponu prema vrhu kvalitete orkestralnog muziciranja, koje danas u Budimpešti još najsjajnije brani Budimpeštanski festivalski orkestar. Ne treba zaboraviti da je taj orkestar prije točno dvadeset godina Ivan Fischer osnovao upravo s Kocsisem, i da je njihova zajednička umjetnička vizija i kvaliteta rada bila presudna u postizanju dosegnute razine muziciranja. Nakon razlaza s Fischerom, Kocisis dirigentsku šansu dobiva postavljanjem za umjetničkog ravnatelja Mađarske nacionalne filharmonije. U proteklih nekoliko godina orkestar pod njegovom umjetnički beskompromisnom glazbenom upravom učvršćuje najviše izvođačke standarde i oblikuje se u prvorazredni simfonijski korpus.

Izvedba Berliozove dramatske simfonije Romeo i Julija pokazala je visoki uspon takva smjera razvoja Mađarske nacionalne filharmonije, u potpunoj sabranosti muziciranja svih članova orkestra, u brzini njihovih reakcija na Kocsisevu dirigentsku gestu, u savršenoj preciznosti i plastičnosti svirke, u načinu modeliranja tonske kvalitete. Raskošan zvuk Berliozova orkestra u toj je izvedbi živio u širokoj amplitudi slojevita tonskog kolorita, u čistim linijama i pregnantnim ritmovima. To se posebice čulo u izvedbi već spomenuta briljantnog Scherza o kraljici Mab i snažnog emotivnog naboja finalnog stavka (Romeo u grobnici Capuletijevih). U kontekstu ovogodišnjega festivalskog programa izvedba Berliozova Romea i Julije pružila je jedno od najuvjerljivijih, najpotpunijih umjetničkih iskustava.

Jedan od malobrojnih

Zoltan Kocsis na čelu orkestra afirmirao se među danas ipak malobrojnim dirigentima insturmentalistima. I premda je Budimpeštanski proljetni festival ove godine ostao bez Kocsiseva pijanističkog nastupa, izvedba Berlioza definitivno je potvrdila njegov gotovo isto tako visok dirigentski status. I ostvarivost njegove umjetničke ambicije da od Mađarske nacionalne filharmonije stvori prvi mađarski simfonijski orkestar.

Bosiljka Perić-Kempf