Osjetljivost, sigurnost, brzina

Izvan okvira

Branimir Jendrašić rođen je 1945. u Zagrebu. Po profesiji bio je strojarski tehničar, a radio kao državni službenik u Narodnoj tehnici Zagreba, u kojoj provodi cijeli radni vijek. Neko vrijeme on i supruga voditelji su jednog od centara za tehnički odgoj mladih, gdje postižu zavidne rezultate.

Bio je i instruktor za fotografiju u Fotosavezu Hrvatske.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1969, od koje se godine bavi izložbenom djelatnošću.

Sudjelovao je na oko 120 izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu, pri čemu je osvojio tridesetak različitih nagrada.

Za njegovu izložbenu djelatnost godine 1974. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje kandidata majstora fotografije, a godine 1981. i zvanje majstora fotografije. Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost FIAP dodjeljuje mu zvanje AFIAP (artist FIAP).

Dobitnik je Nagrade tehničke kulture grada Zagreba Zlatna krila za godinu 1982.

Održao je niz samostalnih izložbi fotografije, i to: Fažana (1971) Zagreb (1974, 1975), Nikšić (1974), Pazin (1974), Samobor (1975), Zagreb (1977), Prilep (1978) i Buje (1980).

Umirovljenik je i živi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Atmosfera u našoj fotografiji šezdesetih godina za većinu mladih autora bila je atmosfera mogućnosti i oni su se odlučnim žarom zauzeli za stvaranje novog izraza i njegova prihvaćanja. Tih je godina niz fotografa prihvatio sve mogućnosti koje je pružala fotografska tehnika i nastojali iznaći i izraziti drukčije odnose, izvan i iznad tradicionalnih oblika i rješenja.

Jedan od njih je i Branimir Jendrašić, fotograf koji je sebe vidio u ulozi tragaoca, onoga koji će svojim htijenjem uspjeti slobodno i neopterećeno misliti i gledati, otkrivajući drukčiju vizualnu zbilju i pogled. Dok su se neki čvrsto držali vlastitog korijena, njega nije opterećivalo obnavljanje fotografske tradicije. Neopterećen obvezama prema zatečenom, aktivno se zauzima, potpuno svjestan svojih nakana, za stvaranje svoje individualnosti. Shvaćajući kvalitetu novog izraza, otvorio si je put prema drukčijem, dajući svojim fotografijama posve nov karakter, omogućivši tako i samim gledaocima nov pogled na fotografsku sliku. Okušavši se u mnoštvu žanrova, eksperimentirajući, najavljuje odlazak iz svega zadanog, napušta pravila i oslobađa svoje slike, dopuštajući da se njegova kompozicija razvija i dalje izvan određenog okvira. Tako nastaju njegovi mobili, fotografije urbanih ambijenata, kojima dodaje mobilne kompozicijske elemente, ostvaruje posve drukčiju prostornost, a dajući joj pokretljivost dosegnuo je i doživljaj nove dimenzije dubine, ali ne tek kao privid.

Branimir Jendrašić autor je koji je u svom radu ostvario sretnu sintezu vlastitih misaonih i stvaralačkih sposobnosti i tehničkih mogućnosti koje mu je fotografija stavila na raspolaganje.

Zdenko Kuzmić