»Prolegomena«, god. 1, br. 2, Zagreb, 2002, ur. Josip Talanga
Drugi broj nedavno pokrenuta časopisa za filozofiju donosi pet znanstvenih članaka i nekoliko prikaza knjiga. Članci su u ovom broju različite tematike, od klasičnih filozofijskih analiza grčkih filozofa, pa sve do eugenike i filozofskoga razmatranja moderne. Evangelos Moutsopoulos u kratku tekstu bavi se Platonovim Zakonima, točnije njegovim razmatranjima o glazbi i kretanju; specifična svojstva kretanja (pravilno i ritmičko) nisu samo predmet glazbenog istraživanja, nego su neodvojiva od temeljnih filozofskih pitanja u kojima se rješavaju »proturječnosti između materijalnog i duhovnog, prirodnog i psihološkog, medicinskog i obrazovnog«.
Čuđenje kao izvor i početak
Platonom se bavi i Damir Barbarić, koji se u svom detaljnijem i opsežnijem radu Mjesto filozofiranja usredotočuje na pojam čuđenja, pokušavajući pronaći izvorni smisao Platonova stajališta kako je čuđenje izvor i početak svakog bavljenja filozofijom. Spomenuto duhovno putovanje od Platonovih dijaloga Teeteta i Gozbe za sugovornike uzima Aristotelovu Metafiziku i Hegelovu Estetiku. Potraga za primjerenim mjestom pravog filozofiranja dana je u obliku kratke filozofijsko-povijesne rekapitulacije u kojoj se taj pojam pokušava iznova promisliti i donekle očistiti od aristotelovskog interpretativnog horizonta. Barbarićev je rad precizno i germanski pedantno istraživanje u kojem se poznavanje filozofijskog materijala javlja kao nužni preduvjet za svaku iduću analizu te tematike.
Samir Arnautović bavi se Waldenfelsovim razumijevanjem moderne; preciznije, njegovim fenomenološkim razumijevanjem koje je zasnovano na »razumijevanju stranog kao bitnog određenja moderne«. Analizirajući pojam »stranosti« u njegov fenomenalnom realitetu, otkriva Waldenfelsovo djelo u kontekstu njegova značenja kao »ishodišta filozofijskog mišljenja na prijelazu stoljeća«. Carol Caraway u svom članku otkriva sličnosti i veze između vitgenštajnovske i feminističkih epistemologija, a Darko Polšek u poduljem tekstu opisuje burnu povijest eugenike u Sjedinjenim Državama tijekom 20. stoljeća, prije svega se usredotočujući na faktografiju i statistiku, a ne na njezin moralno-etički ili filozofijski kontekst.
Više slobode i stručnosti
U ovom broju nalazi se čak devet prikaza filozofskih knjiga. Većinom su detaljni, poput svih standardnih recenzija kakvih ima u svakom filozofskom časopisu. Uostalom, prikazi knjiga u časopisima uvijek su znatno opširniji negoli oni na skučenu novinskom formatu, pa su ponajprije usmjereni prema akademski obrazovanoj publici; recenzent ima priliku koristiti se stručnijim terminima negoli kad piše za neko manje akademsko glasilo, te stoga raspolaže i većim prostorom. Ovaj uvod nije sasvim bez razloga: filozofijska je kritika u nas i dalje prilično obezvrijeđena djelatnost i vrednuje se prema drugim parametrima negoli izvorni znanstveni tekstovi, pregledni članci ili priopćenja. Prije svega, smatra se šljakerskim i manje vrijednim poslom, a osim toga ne vrednuje se kao znanstveni rad — iz perspektive nabijanja kartica u svrhu održavanja akademskog statusa ona je prilično beskoristan trud: ne povećava autorovu bibliografiju niti se smatra osobito izvornim i originalnim radom.
Ne treba ni spominjati kako je tek s novinskim bavljenjem filozofijom; oni koji se u nas time bave sustavno i redovito mogu se (a i to je optimistična pretpostavka) nabrojati na prste jedne ruke. Je li ovdje riječ o prijeziru prema svim oblicima izvan-institucionalnog bavljenja filozofijom ili strah od toga da se talent troši na nešto što se ne može katalogizirati i poslužiti kao dokaz/rezultat znanstvenoga napredovanja, ovdje ostaje otvoreno pitanje. U svakom slučaju, svi koje zanima filozofija u ovom broju naći će barem dva-tri zanimljiva teksta.
Tonči Valentić
Klikni za povratak