O, šibenska pismo...

O, šibenska pismo...

Razni izvođači, Dalmatinska šansona, Šibenik: Stare skladbe 1999-2001, 2 CD Box; Nove skladbe 1998-2002, 3 CD Box (Scardona)

»Šibenski festival — bolje ga je opisati kao posljednji bastion obrane digniteta dalmatinske pjesme, koja ima svoju finu povijest, svoj timbar, svoju poeziju, svoju osobnost, dostojanstvo i očigledno svoju publiku...«, piše u uvodu u ovu kolekciju Arsen Dedić, jedan od duhovnih tvoraca Festivala dalmatinske šansone u Šibeniku.

Ovo jedinstveno festivalsko izdanje od čak pet albuma, svrstanih pod kategorije stare i nove skladbe, sa ukupno njih 76, u trajanju od 280 minuta, doista je hrabar diskografski pothvat.

Dalmatinska pjesma kao tema festivala kojega Dedić, nimalo slučajno, naziva šibenskim, a ne dalmatinske šansone, jednostavno je nerazdvojiv pojam uz grad iz kojeg su potekle mnoge pjesme s domaćom, dalmatinskom tematikom, ali i njihovi brojni tvorci te, još više, izvođači. Pjesma te »fine povijesti« našla je, eto, svoje oblike i u suvremenome okviru.

Većina je skladbi, iz raspona od pet godina, ostala vjerna, prije svega, vječno aktualnoj tematici ljepote mora, obale i otoka, ali i težačkih, ribarskih i pomorskih sudbina s kojima su isprepletene ljubavne čežnje, sreća i jadi. Tomu se još mora pridodati i glazbenostilska usmjerenost tradicionalnoj, odnosno izvornoj dalmatinskoj glazbenoj baštini. Baš u tome šibenski se festival, nasuprot svojim splitskim inačicama, uspio održati, kako je to dijagnosticirao glazbeni kritičar Zlatko Gall, »ultimativnom pozornicom gornjeg doma dalmatinske šlageristike«.

Autorski, ali i izvođački, najveći obol festivalu, kako to dolikuje, dao je Arsen Dedić nekim od svojih ponajboljih novijih skladbi, poput Tvoje tijelo moja kuća, Nisam ti dospio reći, Never More i Nemojmo se rastajati te više puta autorski, prije svega, za Gabi Novak, u skladbama Stara cura, Doša je crni brod i posebno lijepoj Šibenska nevista. Zlatan Stipišić Gibonni pojavio se kao kantautor dva puta, ali i kao autor u iznimno izvedenoj Temperi Klape Cambi. U ostale, više ili manje uspješne, konstante festivala svrstali su se Meri Cetinić, Kemal Monteno, Ibrica Jusić, Đ ani Maršan, Tereza Kesovija, Dean Dvornik i Mucalo. Posebno dopadljive, zbog ozračja autohtonosti i tradicionalnosti, čine se izvedbe klapa, posebno Šibenik, Cambi, Bonaca i Teuta. Pomnijem slušatelju neće promaći ni suradnja Tedi Spalato-Maxim Mrvica u skladbi Dalmatino povišću pritrujena (LJ. Stipišić), Vinko Coce i Trio Bagatin u Ribarima, glazbeno lijepa Dalmacijo lipa (T. Bralić & Intrade) te skladbe mlađih snaga, poput Ti si more (Luky & Klapa Iskon).

Usprkos nekim lošijim ili starijim kompozicijama koje nisu dobro podnijele godine, ponekoj patetičnoj izvedbi ili kojoj dobra glasa, ali bez duše (nedopustivo za pridjev dalmatinska), te osamljenoj banalnoj (Namaži mi kruva i paštete), riječ je o diskografski vrijednom, komercijalno hrabrom i, za ljubitelje dalmatinske pjesme (!), zanimljivu izdanju.

Velimir Cindrić