Vijenac 239

Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

Nina Simone

(1933–2003)

Nina Simone

(1933–2003)

Sve su europske relevantnije radijske i televizijske postaje na uskršnji ponedjeljak donijele vijest o smrti popularne pjevačice i pijanistice Nine Simone.

Rođena u Tryonu u Sjevernoj Karolini pod imenom Eunice Waymon 1933, Nina Simone bila je jedno od osmero muzikalne djece, koja su sva pjevala ili svirala neki instrument. U tom se ozračju ona u sedamnaestoj godini otisnula u Philadelphiju, snažno središte američke crnačke glazbe, kako bi započela sa sustavnim studijem sviranja glasovira, a usporedno i podučavanja tog instrumenta, što će joj otvoriti vrata znamenite njujorške glazbene škole Julliard. Prvi joj je uzor kao pjevačici bila Marion Anderson, izvođačica klasična i operna repertoara, da bi se tek poslije počela oduševljavati Gospel-songom te interpretima vokalnog jazza poput Louisa Armstronga, Billie Holiday, Sare Vaughan, Kitty White i, što je osobito važno, na nju je utjecao i tada najistaknutiji predstavnik autentičnog crnačkog rhythm & bluesa, Louis Jordan. Kao vokalistica Nina Simone prve uspjehe bilježi hitom Porgy iz 1959. te nastupom na nekad važnom Playboy Jazz Festivalu.

Glasoviti jazz-leksikograf i pijanist Leonard Feather, uvrstivši je u svoju prvu enciklopediju jazza, o njoj piše kao o umjetnici koja izuzev nekoliko improviziranih glasovirskih sola jazzu teži manje negoli nekim drugim, komercijalnoautorskim glazbenim sferama. Imao je djelomično pravo, što će kasniji tijek inače bogate karijere Nina Simone i potvrditi. Ostaje ipak neprijeporna činjenica da je Nina Simone na najbolji mogući način uspjela sublimirati najrelevantnije elemente Gospel-songa, rhytm & bluesa, jazza i soula, obogativši svoj karakteristični vokal odgovarajućom pratnjom glasovira klasično naobražene pijanistice.

Nenadmašna u bluesu

Iskočivši među najpopularnije interprete, Nina Simone nastupit će na vodećim američkim festivalima jazza u New Yorku i Los Angelesu, a slijedom toga i na nekim od najrelevantnijih europskih međunarodnih manifestacija toga tipa. U svim je tim prigodama, kao i u onima klupskog značaja, Nina Simone općinstvo osvajala specifičnim i osebujnim dubokim glasom te posebnim originalnim načinom interpretacije, u kojoj bi dominirao tip pjevanja na granici parlanda uz gotovo minimalistički tip klavirske pratnje. No u svemu tome Simone je bila nenadmašna u izvođenju bluesa, bila je to jedna od najvećih vrijednosti njezinih opusa, što se čak i u ozbiljnijim kritikama često zapostavljalo. No kako je njezina karijera tekla, bluesa je bilo nažalost sve manje na račun njezinih originalnih skladbi i komercijalnijih hitova poput My Baby Just Cares For Me. Kao autorica glazbe i odgovarajućih tekstova branila je svoju crnačku pripadnost, a time se pridružila i borbi za prava obojenih. O tome svjedoče mnoge njezine pjesme poput Mississippi Goddam te brojne angažirane ploče i diskovi, primjerice Gifted And Black. Poznat je i njezin skladateljski opus posvećen ženama See Lime Woman, The Other Woman i Four Women.

Kao neumorna umjetnica Nina Simone mnogo je putovala, nije se bojala klupskih nastupa, a bila je osobito osjetljiva na očito brojna piratska izdanja svojih inače mnogobrojnih diskografskih izdanja, te kad bi ih u klubu ili na festivalu, gdje bi se njezine ploče prodavale, ugledala, stradavali bi ponekad i nevini prodavači, pri čemu nisu pomogla ni mirenja osobnih menedžera, koje je usput rečeno nerijetko mijenjala. Sve to naravno nije moglo pomutiti njezine uspjehe na pozornicama, na kojima je bivala podjednako dobro prihvaćena i od profilirane jazz-publike, ali i one druge.

Nina Simone umrla je 21. travnja u sedamdesetoj godini u Francuskoj.

Vijenac 239

239 - 1. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak