Moshe Safdie u Jeruzalemu

Moshe Safdie u Jeruzalemu

Američki arhitekt židovskoga podrijetla Moshe Safdie (Tel Aviv, 1936), koji se proslavio još kao student arhitekture višestambenim kompleksom Habitat u sklopu Expo 67 u Montrealu, osvojio je prvu nagradu na međunarodnom natječaju za idejno rješenje budućega Centra za arheologiju i blago u Jeruzalemu, situirana u brežuljkastom predjelu grada što okružuje Muzej Izraela i biblijske lokacije u blizini vrta skulptura Isamua Noguchija i paviljona svitaka Crvenog mora. Zamišljen kao metafora za arheološke iskopine projekt je komponiran oko triju unutrašnjih dvorišta na različitim razinama, na koja su orijentirana ustakljena uredska krila s otvorenim krovnim vrtovima. Osim ureda kompleks će na površini od šesnaest tisuća četvornih metara sadržavati još i restauratorske radionioce, depoe, knjižnicu, arhive i muzej, s impozantnim zavješenim krovom kao sjenilom za gornje dvorište. Ekspresivnu lakoću taj element duguje svom konstruktivnom rješenju — sustavu od užadi što nose panele od tamna stakla — i obliku koji inklinira prema središnjem otvoru postavljenu iznad bazena za skupljanje kišnice. Završetak je gradnje središta planiran za 2007.

Starck u Centru Pompidou

Philippe Starck, enfant terrible svjetskoga dizajna, podjednako originalan u ostvarenjima produkt-dizajna i ekstravagantnim interijerskim i arhitektonskim rješenjima, dugo je vremena odbijao prirediti samostalnu izložbu. Sada je ipak promijenio mišljenje, jer je konačno odlučio da mu je »zabavnije vidjeti vlastitu izložbu dok je još živ, nego kada bude mrtav«. No umjesto show-rooma ideja i objekata Starckova velika prezentacija u Centru Pompidou donosi »iznenađenje i uzbuđenje ulaskom u njegov mentalni kosmos«. Prema njegovu mišljenju »ljudi trebaju razumjeti da svaki objekt ima svoju povijest«, stoga je on odlučio pokazati ono nevidljivo u oblikovanju, čime su impregnirane površine stvari. Umjesto muzeomumifikacije objekta izložba nudi ironičnu, megalomansku samoreklamu sa mise-en-sceneom nadahnutim cirkusom. Unutar eliptičnoga prstena, površine osamsto četvornih metara okružena tamnim zastorima, autor predstavlja jedino sama sebe, multiplicirana u jedanaest vlastitih poprsja koja pričaju njegovu priču, i uznemiruju sjenu podsvijesnoga — teatarski tajanstvena cjelina bez didaktičke namjere u stilu Starckova objašnjenja: »Produljite, ovdje nema ničega što treba biti viđeno; zadržite se, tu je sve što treba biti prihvaćeno.« Izložba je ujedno poslužila kao prilika za izdavanje dviju novih publikacija o Starckovu stvaralaštvu u nakladi Centra Pompidou: Ecrits sur Starck i Starck Explications, u kojoj on objašnjava koncept izložbe što je postavljena u Beaubourgu do 12. svibnja.

Scarpina izložba u MAK-u

U bečkom Muzeju primijenjenih umjetnosti, popularnom MAK-u, 9. travnja otvorena je izložba što otkriva manje znan segment stvaralaštva velikoga talijanskog arhitekta Carla Scarpe (1906-1978). Naime, Scarpa je gotovo trideset godina surađivao sa znamenitim venecijanskim majstorom za pokućstvo Anfodillom, koji je izrađivao komade mobilijara i ugrađene opreme prema njegovu dizajnu. Spretni su kustosi MAK-a uspjeli 1999. otkupiti iz arhiva majstorske radionice mnogobrojne dizajnerske nacrte za poznata Scarpina ostvarenja, primjerice Museo di Castelvecchio u Veroni (1956-64), Galleria Querini Stampalia (1961-63), Tomba Brion (1970-78) i druga, ali i određeni broj skica za oblikovanje pokućstva i drvenih modela (prototipova) dizajniranih detalja, primjerice skice za radni stol skladatelja Luigia Nono. Izložba pod naslovom Carlo Scarpa. Zanat arhitekture prvi put u javnosti prezentira nacrte, skice i modele, izabrane iz tog mnoštva materijala, nadopunjene fotografijama najvažnijih Scarpinih realizacija, dokumentirajući arhitektovu plodnu suradnju s majstorom Saveriom Anfodillom i dajući pregled životnog opusa jednog od najistaknutijih arhitekata prošlog stoljeća, u što se možete uvjeriti u bečkom muzeju do 14. rujna.

Pet stoljeća brazilske arhitekture

Od 2000. godine održana je množina izložbi i manifestacija različitih aspekata brazilske kulture kojima se obilježava pet stoljeća od dolaska Europljana na brazilsko tlo. Nedavno je objavljena i opsežna knjiga pod naslovom Arquitetura Brasil, koju je uredio arhitekt Roberto Montezuma u nakladi Sveučilišta Pernambuco. Publikacija prezentira širok raspon refleksija o pet stoljeća brazilske arhitekture, s esejima brazilskih arhitekata i povjesničara, pokrivajući cijeli prostor zemlje od sjevera do juga. Knjiga započinje ilustracijama i detaljima konstrukcija tradicionalnih indijanskih kuća zajedničkoga stanovanja, tzv. ocas, analizira francuski i portugalski kolonijalni utjecaj, što se posebno reflektira u specifičnom brazilskom baroku, zatim istražuje nastajanje znamenitoga brazilskog modernizma kao posebnosti unutar arhitekture internacionalnoga stila te završava s epizodom izgradnje Brazilije. Očekuje se da će drugi dio edicije, posvećen suvremenoj brazilskoj arhitekturi i njezinu razvoju u različitim regionalnim kontekstima, biti objavljen do kraja ove godine.

Vinko Penezić