I pjesme i cvijeća

»Forum«, mjesečnik razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, gl. ur. Slavko Mihalić, br. 1–3, siječanj-ožujak 2003.

Pozamašni trobroj časopisa »Forum«, siječanj-ožujak 2003, nudi zaista šaroliku mješavinu tekstova, kako s obzirom na vrstu i tematiku, tako i s obzirom na kvalitetu.

Kao osobito zanimljivo sučeljavanje različitosti koncipiran je izbor iz poezija u vremenu i/ili prostoru udaljenih kultura: aztečke, američke, norveške, makedonske. Pritom je i priređivački posao vrlo dobro obavljen pa je svaka od predstavljenih poezija smještena u odgovarajući kontekst.

Prilog o aztečkoj poeziji i pjesnicima 14-16. stoljeća priredio je Jordan Jelić i pokazao kako je i s malo riječi, ako su pažljivo odabrane, moguće čitateljima pružiti zanimljivu i korisnu informaciju. U kratku uvodu nastoji nam približiti aztečki svijet tumačenjem njegovih osnovnih misaonih postavki, prije svega učenja o »cvijetu i pjesmi« kao paradigmi istinskog života, tj. jedinom što je zbiljsko u životu. Tim su učenjem duboko prožete sve predstavljene aztečke pjesme, filozofične i vitalističke u isti mah.

Skejterska poezija

Mračnijim raspoloženjem i urbanim pejsažem New Yorka s kraja 20. stoljeća konstatira se tzv. skejterska poezija Michaela Danielsa. Njegove su pjesme »koktel sjete, tuge, gladi, želje i ljubavi prema životu«, kaže Bernard Jan u komentaru kojim prati izbor. Odlikuju se mladenačkim buntom, neposrednošću, iskrenošću, živim, neformalnim izrazom i eksperimentiranjem s vizualnim oblikovanjem teksta (naslovi su redovito na kraju pjesme, ispisani tOGGLE cASE-om, itd.).

Prilog Muniba Delalića predstavlja nam Rolfa Jacobsena kao portal figuru modernoga norveškog pjesništva i izrazitoga pjesnika velegrada. Ističe da je pjesnik zbog fascinacije strojevima svojevremeno smatran i prvim norveškim futuristom, no da je u kasnijem radu oduševljenje tehnološkom kulturom zamijenio njezinom kritikom i okrenuo se intimnijoj tematici. Jacobsenova pjesma Tebi stekla je zavidnu reputaciju jedne od najljepših ljubavnih pjesama norveške poezije, pa ovom prigodom čitatelji »Foruma« mogu provjeriti i zašto.

Odbačeni sentimenti

Iz izbora proze kao najuspjelija se izdvaja kratka priča Antuna Paveškovića Suvišna roba. U njoj pape, romantičarski tajanstven i od svoje okoline izdvojen čovjek, intrigira čitatelja do sama paradoksalnog kraja, kad se razotkriva tajna njegove snage — sentimenti odbačeni poput nepotrebne starudije.

Priča Slavice Stojan, Potpukovnikova žena, varijacija je na veliku temu književnosti 19. stoljeća — temu brakom nezadovoljne žene, realistički precizna i korektna, ali bez većih invencija.

Kompozicijski je najambicioznija priča Miris knjige Roberta Mlinarca, s dvjema paralelnim linijama radnje, od kojih se zbilja jedne postupno urušava i pretvara u san one druge, pri čemu dojam dezorijentacije pojačava i pripovjedač koji mijenja perspektive.

Proza je u ovom trobroju »Foruma« zastupljena još i drugim dijelom romana u nastavcima Irene Lukšić Pismo iz Sankt Petersburga te trima poglavljima romana Čovjek za drugoga Božidara Brezinščaka Bagola. Već su i sama ta tri poglavlja dovoljna za zaključak da je u njegovu romanu uzaludno tražiti umjetničke vrijednosti. Naime, više mu je stalo do nametljiva propagiranja crkve i sentimentalnosti.

Prvi modernist

Posebnu pozornost »Forum« posvećuje obilježavanju obljetnica. Uz 130. godišnjicu rođenja A. G. Matoša objavljen je tekst Božidara Petrača u kojem je istaknuto da se ideal Ljepote i ideal Domovine u Matoša prožimlju i upotpunjuju te da je on prvi modernist koji je rodoljubnu pjesmu uzdigao do neporecive estetske i umjetničke vrijednosti. Petstotu godišnjicu smrti Ivana Gučetića obilježava tekst Rafa Bogišića, u kojem autor na temelju minucioznoga proučavanja starih dokumenata pokušava izgraditi predodžbu o tome kakve su bile uništene Gučetićeve pjesme.

Kao najkvalitetnije stručne tekstove svakako treba izdvojiti Neopetrarkizam i repetrarkizam u hrvatskom romantizmu Mirka Tomasovića i Hrvatsku prozu u Šenoino doba Miroslava Šicela. Napisani su sustavno, pregledno, jasno i argumentirano. Nažalost, tu razinu ne zadržavaju i svi ostali tekstovi objavljeni u ovom »Forumu«. Na primjer, u kritičke osvrte Seada Begovića okupljene pod naslovom Književni meridijani prečesto zalutaju rečenice nedovoljno artikulirane misli, bogate retoričkim potencijalom, a siromašne smislenom porukom.

Tako možemo zaključiti, u duhu aztečke poezije s kojom smo i počeli ovaj osvrt, da se u »Forumu« može naći i pjesme i cvijeća, ponekad divljeg, a ponekad kultiviranog.

Svjetlana Sumpor