Vijenac 239

Glazba

CD jazz

Blues i balade

Jimmy McGriff and Hank Crawford Quartet, Blues & Groove, Telarc Jazz

CDjazz

Blues i balade

Jimmy McGriff and Hank Crawford Quartet, Blues & Groove, Telarc Jazz

Grad Philadelphia jedno je od najsnažnijih američkih središta crnačke glazbe, Negro spirituala, Gospel songa i bluesa. Taj je grad istovremeno u Sjedinjenim Državama jedinstven po uporabi i razvoju znamenitih orgulja Hammond, i to najpoznatijeg modela B-3, zahvaljujući to ponajprije nizu izvrsnih interpreta toga zvukovno toliko specifičnog i u jazzu omiljena instrumenta. Filadelfijsku su školu električnih orgulja Hammond postavili korifeji: Bill Doggett, Milt Buckner, Sir Charles Thompson, Dog Bagby te svakako najpoznatiji Wild Bill Davis, a nastavili Richard Groove Holmes, Charles Earland, Shirley Scott i Jimmy McGriff. Svi su oni bili i izvrsni interpreti instrumentalnoga bluesa, ali je svojim diskografskim projektima u tome najdalje otišao Jimmy McGriff, snimivši za etiketu Telarc najprije disk Right Turn On Blue, a potom i Blues & Groove. U oba je slučaja u formaciji kvarteta snage sjedinio sa stilskim istomišljenikom iz Memphisa, znanim jazz i blues alt-saksofonistom Hankom Crawfordom. U sastavu je predstavljeno i jedno otkriće, izvrsni manje poznati gitarist Wayne Boyd te bubnjar Vance James.

Disk spomenutih glazbenika Blues & Groove mogao bi se svrstati, ali tek djelomično, u već dobro poznate programske projekte nazvane ballads & blues, no to je esencijalno izvrstan primjer sviranja instrumentalnoga bluesa u interpretacijama dvojice vrsnih džezista McGriffa i Crawforda, poznatih inače i kao vođa vlastitih malih sastava.

Jazz uzet za program diska Blues & Groove zbroj je nekih od najvećih hitova iz područja soul jazza. Prva rila Movin’ Upside The Blues već zorno nagovješćuje tu činjenicu. Utjecaj je tu kao i u sljedećoj izvedbi, Splanky, legendarnoga Counta Basieja uočljiv, dok će nas u temi Frame For The Blues, koji to po formi baš i nije, podsjetiti na big band Maynarda Fergusona iz 1950. Tema s naslovom Lew’s Piece također nije novijega datuma, ali u ovoj izvedbi doživljava pravu renesansu. All Blues Milesa Davisa s osjećajem 6/8 metra nezaobilazna je blues-klasika, izvedbu koje slijedi jamačno najveći hit Jimmyja Smitha, koji je također napajao filadelfijskom orguljaškom školom, The Sermon. Iz blues-konteksta u programu iskače balada When I Fall In Love autora Heymana i Younga, poznata iz mape američke popularne pjesme. Zanimljivo je da su i dvije sljedeće izvedbe kvarteta McGiff-Crawford asocijacije na nekadašnje programe poznatih big bandova, tako tema Could Be potječe još iz razdoblja big banda Lesa McCanna, a blues Don’t Cry Baby podsjeća na povijesno važan orkestar Erskina Hawkinsa. Kraj programa diska pripada programski nešto recentnijem razdoblju skladanja nadahnuta glazbom crnačkih crkava. Autor je pomalo neočekivano austro-američki bijeli pijanist i klavijaturist Josef Joe Zawinul, koji je popularnu skladbu Mercy, Mercy, Mercy napisao za kvintet Juliana Cannonballa Adderleya, kojeg je bio član, postigavši njome velik međunarodni uspjeh.

Jimmy McGriff i Hank Crawford snimili su do sada pet zapaženih diskova, no za ljubitelje esencijalnog instrumentalnog bluesa i zvuka orgulja Hammond Blues & Groove bit će zacijelo prava diskografska poslastica.

Mladen Mazur

Vijenac 239

239 - 1. svibnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak