Vijenac 237

Fotografija

Izložba fotografija In Absentia Stanka Abadžića, Mali salon Rijeka, 4–22. ožujka 2003.

U prisutnosti

Fotografije Stanka Abadžića vratit će vas u neko drugo vrijeme, kao dolce far niente — čovjek naslonjen na vrata starinskog dućana, neobični interijeri kavana i antikvarnica. Tu i tamo uvuče se poneka nadrealistična nota, kao u slučaju fotografije antiknoga zrcala obješena na zidu

Izložba fotografija In Absentia Stanka Abadžića, Mali salon Rijeka, 4–22. ožujka 2003.

U prisutnosti

Fotografije Stanka Abadžića vratit će vas u neko drugo vrijeme, kao dolce far niente — čovjek naslonjen na vrata starinskog dućana, neobični interijeri kavana i antikvarnica. Tu i tamo uvuče se poneka nadrealistična nota, kao u slučaju fotografije antiknoga zrcala obješena na zidu


slika

Svijet se fotografije danas, u doba pluralizma umjetničkih ekspresija, tehničkih mogućnosti manipulacija slikom, kompleksnih i konceptualnih objašnjenja radova, te njihova manjeg ili većeg prihvaćanja od strane kritičara i publike, doima vrlo šareno. Digitalno doba što nas obuzima također je promijenilo sadržaj riječi fotografija i ono se dalje razvija vlastitim putem. Ako, dok umjetnici poput Matthewa Barneyja izlažu metaforičke fotografije, film i instalacije koje se opisuju kao »postedipovski mit suvremene kulture«, postoji i fotografija za koju se može reći da je čista suprotnost takva umjetničkog htijenja i provenijencije.

Stanko Abadžić (1952) tijekom ožujka izložio je u Malom Salonu u Rijeci seriju crno-bijelih fotografija koju je nazvao In Absentia. Promatrajući te fotografije zapaža se na prvi pogled stanovita arhaičnost fotografske slike. Kako je autor postiže? Odabiranjem i snimanjem urbanih sličica Praga u kojima maksimalno naglašava tu osobinu. Stari grad njegovo je glavno nadahnuće. Premda su fotografije snimljene u posljednjih nekoliko godina, autor izolacijom od suvremenoga (jer snima moderni Prag) manipulira motivom tako da djeluje filmski i dočarava atmosferu drugoga, romantičnijeg vremena. Koristi se prirodnim osvjetljenjem, te se ponekad vraća istom motivu tako što snima isti trg ili ulicu u različito godišnje doba, po snijegu i u proljeće, probuđene prirode.

Često bresonovski iskorištava odlučujući trenutak za stvaranje fotografske slike (motiv čovjeka s biciklom što se uspinje stubama, portret dječaka s kapom, oronule fasade i likovi koji djeluju kao da su sišli s filmskoga platna u Pragu kasnih tridesetih prošlog stoljeća (!). Fotografije Stanka Abadžića vratit će vas u neko drugo vrijeme, kao dolce far niente — čovjek naslonjen na vrata starinskog dućana, neobični interijeri kavana i antikvarnica. Tu i tamo uvuče se poneka nadrealistična nota, kao u slučaju fotografije antiknoga zrcala obješena na zidu. Djevojke zamišljena pogleda, dimnjačari, stara reklama za kremu Nivea upile su u emulziju atmosferu mjesta, a autor kao da je mimikrijom postao interni dio nje.

Izgrađuje poetiku upravo petit bonheur motivima staroga kraljevskog zlatnog Praga te ona djeluju gotovo anakrono, što se dosljedno pretvara u element Abadžićeve prepoznatljivosti. Pažljivo i uravnoteženo gradi kompoziciju slike.

Naslovom izložbe In Absentia autor je očito želio podvući činjenicu svog izbivanja iz domovine, dok je radio kao fotograf u Pragu od 1995. godine (Stanko Abadžić porijeklom je iz Vukovara, trenutno živi na otoku Krku). Autor dolazi iz žanra fotožurnalizma te objavljuje radove u novinama i časopisima. U ogledalu života istoimeni je naziv publikacije i izložbe održane u Komornoj galeriji Josefa Sudka u Pragu (2000).

Iva Brezovečki-Biđin

Vijenac 237

237 - 3. travnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak