Catherine McCormack

Catherine McCormack

Catherine McCormack glumi i drogama sklonu divu nijemog filma Gretu Schröder u od kritike hvaljenu filmu Shadow of the Vampire, osebujnu portretu F. W. Murnaua i snimanja njegova Nosferatua

Dražesna, jednostavna djevojka otvorena mekana osmjeha, modrih očiju, ali i intelektualno-odlučnih crta lica (vrlo nalik Woody Allenovim filmskim heroinama) — Catherine McCormack mlada je britanska glumica rođena 1. siječnja 1972. godine u Altonu, Hampshire. Nakon diplome na Oxford School of Drama 1994, ulazi u svoj filmski debi — niskobudžetni australski horor Loaded redateljice Anne Campion, odmah nakon kojega slijedi uloga koja joj, iako u strukturi filma drugorazredna, zbog njegove enormne popularnosti, donosi prepoznavanje i odobravanje publike — ne toliko zbog glumačkih sposobnosti koje su ovdje u drugom planu, koliko zbog glumičine skromne prirodne atraktivnosti i duge lepršave kose (no upravo ju je stoga ona i odrezala, kako ju i nadalje ne bi tipizirali u »tragične heroine duge kose«). Bila je to, naravno, uloga okrutno ubijene mlade nevjeste glavnoga junaka — Murron u Hrabrom srcu.

Iako McCormick mašta o prestanku holivudske dominacije koja se osjeća i u radu britanskih glumaca, počesto joj se dogodi da talent troši u nedorečenim i jednodimenzionalnim likovima inače solidnih produkcija (Zanimanje: špijun, Krojače Paname).

No zato je u Ljubavnici Venecije ponudila puno više od puka plošna portreta venecijanske pjesnikinje i kurtizane iz 16. stoljeća, koja je snažno utjecala na pojedine političare kao i samu Inkviziciju; a u zabavnoj komediji Rođeni romantičari njezin lik se namjerno poružnjuje i brine o zapuštenim grobovima, a McCormack je fino iznijansirala psihu te svoje neurotične junakinje.

Catherine McCormack također glumi i drogama sklonu divu nijemog filma Gretu Schröder (s kojom dijeli zapanjujuću sličnost) u od kritike hvaljenu ovu filmu Shadow of the Vampire — osebujnom portretu F. W. Murnaua (u izvedbi Johna Malkovicha) i snimanja njegova Nosferatua (Maxa Schrecka portretira Willem Dafoe, još lani nominiran za Oskara), a koji (ne znamo zašto) još nije stigao do domaćih distributera, iako je snimljen 2000.

No iako prvenstveno nosi ljubav prema filmu, te je počesto, po vlastitu priznanju kazališne role prihvaćala zbog puke nezaposlenosti, već je za dvije prve uloge dobila visoka priznanja — nominaciju za nagradu Olivier za komad All My Sons Arthura Millera, te Anna Weiss Mike Cullena.

Povučena osoba, uvijek daleko od publiciteta, radije u skladu s vlastitim glumačkim integritetom, i koja teži životu što je moguće više izvan filmske industrije, inspiraciju nalazi u opusima Kena Loacha i Krzystofa Kieslowskog, a sebe smatra čudakinjom i neurotičarkom, obožava miris kave, nošenje muškog donjeg rublja, te glazbu Radioheada.

Katarina Marić