Amen iz dnevnoga boravka

Amen iz dnevnoga boravka

El Bahattee je za album Amen pokupio Porina za najbolji alter album i Crnoga mačka za najbolji album godine

Kako prepoznati repera dok je mali? Jel naročito brbljav, govori li u rimi, psuje li...?

— U svakom slučaju nije nimalo miran. Divlja, glavni je brbljavac u društvu i njegova mora biti zadnja. Uglavnom su to ljudi koji se ne boje pričati i koji znaju pričati. Kažem uglavnom. Industrija zna zaj... i prevarit ljude.

Ivo Fabijan bio je freak

Jesi li mogao otpjevati/izgovoriti Johnnyjevu Krvavu Mary, po meni prvi song koji je zahtijevao repersku brzinu?

— Nije stvar u brzini. Stvar je u tome koliko možeš natjerati ljude da te pozorno prate i užive se u tvoj tekst. Ide mi na k... cijela ova priča oko tehnike repanja. Neki ljudi znaju repat savršeno, al brate, da ih ne mogu slušat, to je činjenica. Jednostavno ne znaju kako složit dvije pametne. To ti je ona industrija koja vara ljude. Ja, ako sam uspio u hip-hopu, onda je to zbog tekstova, a ne zbog načina repanja. Ima na ulici klinaca koji su tri puta bolji reperi od mene, ali jednostavno nemaju o čemu pričati.

Uopće, reci koje si domaće pjevače i vokalno-instrumentalne sastave najviše slušao, što danas slušaš?

— Preslušao sam manje-više sve izvođače koji dolaze s ovih prostora. Od onih starih do ovih novih. Jedini album koji stvarno mogu reći da pamtim i da uživam u njemu jest picolla storia de grande amore Zabranjenoga pušenja. Od ovih naših sadašnjih zvijezda i zvjezdica mogu poslušati Edu, jer mi je jedini elokventan i slušljiv. Ja sam oduvijek brijao na tekstove pa je možda to zbog toga. Volim poslušat beogradski bend Eyesburn jer odlično piče hc-punk-reagge Ko klinjo obožavao sam Ivu Fabijana, a i sad kad čujem te stare stvari i njegove tekstove poludim kakav je to freak bio.

Za tebe se može reći da si miljenik medija. »Nomad« te je bezrezervno podržavao, pisao si u »Godinama novim«, svako malo negdje se pojaviš kakvim tekstom, vodiš priredbe poput Crnog mačka... Jesi li ti toliko dobar u svemu tome ili drugi reperi ne funkcioniraju najbolje u drugim žanrovima?

— Možda upravo zato što ne funkcioniraju dalje od svoje muzike i tekstova. Nikada se nisam suzdržavao. I novinarima i urednicima sviđa se to što se pojavio netko tko će pričati bez dlake na jeziku, a i mene je oduvijek zanimalo izražavanje na svim poljima. Tu je tajna što me ima toliko po novinama. I televiziji. Meni bi nerijetko urednici dali prostor i pustili me da provodim svoju volju. Zbog svoje sam volje i prestao pisati u nekim novinama jer urednici jednostavno više nisu htjeli odgovarati na pozive ljudi koji su se bunili zbog mojih tekstova.

Trenutno ne pišem nigdje, ali pripremam jednu knjižicu s gomilom tekstova pod naslovom Iza pozornice. Mislim da će ljudi kad pročitaju pravu istinu o onome što gledaju, čitaju i slušaju pasti na dupe.

Imam više gitara od cijele scene zajedno

U čemu je problem s klasičnom rock-scenom? Čini se da su ih reperi pojeli. Kako se to dogodilo?

— Stari rokeri rekli su svoje. Rijetko izdaju albume jer imaju veliku kilometražu u nogama i vole se odmoriti s vremena na vrijeme. Glavni je problem u medijima i diskografima. Ima toliko dobrih mladih bendova koji jednostavno nailaze na zatvorena vrata gdje god da se pojave. Mediji stvaraju zvijezde, a zvijezde prodaju. Tu su te bendove zakočili diskografi. Diskograf se ne želi više petljati s mladim i neprovjerenim bendovima jer nije siguran hoće li ih medij podržati i gurnut van da i ljudi čuju neko novo čudo. Mi imamo problem medija i diskografske industrije, a ne muzike. Muzike ima po podrumima. Ali nema po klubovima, jer ljudi ne znaju za njih. Tako se ugušila i klupska scena. Mi reperi uletjeli smo s nečim novim. No, tu ne možemo pričati o nekoj prevlasti. Ima nas znatno manje na sceni nego rock-izvođača. Ja i Edo smo zajedno pobrali dosta nagrada. I to onih bitnih. No, dalje od hip-hopa nije bilo više riječi. Tu ljudi misle da dolazi do prevlasti. Ako je netko gledao naše nastupe, može potvrditi da smo trenutno najjači rokeri na sceni. Imamo više gitara nego cijela scena zajedno.

Postao si i miljenik nagrada. Dobio si Porina za najbolji alter album i Crnog mačka za najbolji album godine. Molim te, po čemu je tvoj CD, kao i ostali kandidirani u kategoriji alternativnog albuma alernativa, i što to danas znači?

— Ja danas tretiram alternativu kao nešto što je na margini estrade i podrumskih demobendova. Mi radimo neku drukčiju muziku. Muziku na koju je određeni dio ljudi spreman, ali ne i medijski prostor, koliko god da ta muzika ima svojih kvaliteta. Tu smo, ali nas zapravo nema. To je ona — kad nas ne mogu strpati ni u jednu kategoriju, onda postaneš alternativa. Bez obzira kako zvuči tvoja muzika.

Jesi li očekivao ijednu od tih nagrada?

— Nisam. Ja sam svjesno radio album kakav ljudi nisu očekivali i kakav još nisu čuli kod nas. Cijelu ploču napravio sam u dnevnom boravku. To je alternativa. Ova je ploča rađena na razini demobenda. Tako mi se prohtjelo. U tom trenutku najmanje sam razmišljao o nagradama. Drago mi je što je ta ploča pokazala da se može uspjeti i iz podruma. Možda se nešto počelo mijenjati. U mom je slučaju došla do izražaja muzika, a ne glazbena industrija. Ovaj album košta dvadeseti dio onoga što potroše ljudi poput Bareta i njegovih plaćenika.

Pobrao si ugledne nagrade. Ima li ikakve pinke od tih nagrada? Osjeti li se to na prodaji CD-a?

— Nemaš ništa od nagrada. Priznanje, malo medijskog prostora i pokoji disk koji se proda onim ljudima koji su razmišljali bi li ga kupili ili ne. Ja sam razlučio neke stvari u životu. Radi posao od kojega ćeš živjeti i radi muziku u kojoj ćeš uživati. Da živim od muzike, već bih krepao od gladi.

Za razliku od ostatka rep svijeta, naši reperi sve si nešto komplimentiraju, na sceni vlada totalna idila. Odakle sad to?

— To izgleda kao lijepo zapakirani poklon. Sve je super dok ne pogledaš što se krije unutra. Mržnja, ljubomora, zavist i trganje za novcima. Shvatio sam to na samim počecima i uspio pobjeći daleko od toga. To neće nikad izaći na vidjelo jer smo mala zemlja i ljudi se boje pričati o takvim stvarima. Nikada ne znaju kada će tko komu zatrebati. Meni se iskreno j... Meni treba samo struja i ja radim muziku.

Spremaš li za koncert, koji će u doba pojavljivanja ovog »Vijenca« već biti stvar prošlosti, ikakvo iznenađenje? Nove parole na majicama, plesnu grupu američkih purica ili nešto slično?

— Ništa. Samo muzika na struju i gomile buke.

Razgovarao Kruno Lokotar