Vizualna harmonija

Vizualna harmonija

Ivan Hećimović rođen je godine 1942. u Zagrebu. Tu završava gimnaziju, a nakon toga diplomira za inženjera drvne industrije na zagrebačkom Šumarskom fakultetu.

Fotografijom se počinje baviti još za gimnazijskih dana, što ga godine 1959. dovodi trajno u Fotoklub Zagreb. Izložbenom djelatnošću u Fotoklubu Zagreb počinje se baviti od godine 1960. Od tada pa nadalje izlaže na više od 180 raznih domaćih i inozemnih izložbi fotografije, pri čemu osvaja dvadesetak raznih nagrada (medalja ili diploma).

Za njegov društveni rad u Klubu dobitnik je i niza raznih društvenih priznanja.

Jedan je od onih članova koji nije težio za stjecanje statusnih titula u Fotosavezu ili dalje, jer kako sam ističe fotografija mu je hobi, a ne izvor prihoda ili životno usmjerenje.

Vjerojatno iz istih razloga nije do danas imao ni jednu samostalnu izložbu premda to njegov fotografski rad zaslužuje.

Danas živi i radi u Turopolju.

Vladko Lozić

Promatrajući fotografije Ivana Hećimovića s veseljem se vraćam u šezdesete godine i događajima u Fotoklubu Zagreb u to vrijeme. Pred nama su tri fotografije, no one nam, svaka na svoj način, oslikavaju nastojanje jedne vrijedne i darovite generacije zagrebačkih fotoamatera.

Bježeći iz ustaljenih okvira, taj naraštaj otkriva nove prostore, prodire u ona područja koja će ga bitno odvojiti od zatečene generacije fotografa. Shvaćajući procese koji se zbivaju u europskoj i svjetskoj fotografiji (life-fotografija i fotografika), uspješno se u njih uklapaju i svojim eksperimentima potvrđuju izlagačku snagu zagrebačke fotografije.

Protagonisti su toga razdoblja Četković, Solariček, Dimitrijević, Lozić, Dumančić, braća Vranić, Slako, Jovanović te još mnogi drugi kojih su radovi ostavili jasan trag u ukupnom razvoju naše fotografije. Jedan od njih je i Ivan Hećimović, autor koji je načinom gledanja i promišljanja, kao i iznimnim tehničkim znanjem, uspio ostvariti vlastitost, osjetio puls i ritam vremena, prenio nam trenutke vlastite svakodnevice posve novim i drukčijim jezikom.

Svaka od njegovih slika u potpunu je suglasju s njegovom likovnom kulturom, osjećajem za mjeru i vizualnu harmoniju. Besprijekorne likovne provedbe nisu lišene vlastitog osjećaja, pa se tako i svaka doimlje poput posebnoga događaja.

U suvremenoj hrvatskoj fotografiji Hećimović zasigurno pripada među autore koji su u svojim likovnim traženjima ostvarili sve ono što u promatrača izaziva čuđenje, ostvareno zavidnim dosegom umjetničke kvalitete.

Zdenko Kuzmić