U Chabrolovu stilu

U Chabrolovu stilu

Držati glavu pod vodom izvrsna je redateljsko-scenaristička igra u kojoj je detekcijski zaplet upregnut u dramu karaktera i međuljudskih odnosa

Odmor ljubavnika na slikovitu i izoliranom otoku, prijatelj iz djetinjstva koji je potajno zaljubljen u glavnu junakinju, dolazak bivšega ljubavnika, ubojstvo (?), ljubomora, osveta, zabluda... Claude Chabrol? Ne, Nils Gaup. Držati glavu pod vodom tipičan je šabrolovski film, ujedno drugo ostvarenje Norvežanina Nilsa Gaupa, koji je prvencem, Tragačem, priskrbio Oscara za najbolji film izvan engleskoga govornog područja. Držati glavu pod vodom nekoliko je godina od svojega ukazanja dobio američku inačicu s Camerom Diaz i Harveyjem Keitelom, a usporedba ta dva filma donosi nove bodove na račun norveškoga izvornika. Dok je u američkoj verziji priča o ljubavnom paru kojem odmor pokvari iznenadni posjet prijatelja i bivšeg ženina ljubavnika tipični crnokomedijaški srednjostrujaški film, u Gaupovu originalu riječ je o oporoj drami s detekcijskim zapletom, koja se tek u trenutku konačnoga raspleta dijelom pretvara u burlesku. Na detekcijskoj razini Gaup nas, očekivano, neprestano upućuje krivim smjerom, na tom se planu fabula pri samom kraju vraća na početak (pojedinosti nećemo otkriti s obzirom da će nam Hrvatska televizija, poznavajući njezina pravila, vjerojatno vrlo brzo prirediti reprizu, ali ipak obratite pozornost na upitnik s početka teksta).

Na dramaturškom planu, Gaup svoje likove neprestano karakterno usložnjava i razotkriva. Tako nam se na kraju ljubavni par ukazuje kao spoj ljubomornoga posesivca i bivše duševne bolesnice, njezin bivši ljubavnik nesretnik je koji neuspjehe na ljubavnom planu utapa u alkoholu, dok je njihov otočki prijatelj u osnovi pozitivac, koji kako se film bliži kraju sve teže prikriva svoje prave osjećaje. Držati glavu pod vodom izvrsna je redateljsko-scenaristička igra u kojoj je detekcijski zaplet upregnut u dramu karaktera i međuljudskih odnosa i tu se opetovano vraćamo na teritorij Claudea Chabrola i naramak njegovih likova što su svoje osjećaje i karaktere iskazivali i ostvarivali putem razrješavanja zločina. Imamo mrtvaca, što ćemo s njim, pitaju se šabrolovski junaci, da bi u idućim kadrovima početni upit bio preformuliran: Imamo mrtvaca, što ćemo sa sobom?

Ta šabrolovska poetika najvrednija je osobina Gaupova filma što ne umanjuje Gaupovu vrijednost kao filmskoga pripovjedača, dapače, može mu samo služiti na čast. Pitanje sada jest: Što se nakon Tragača i Držati glavu pod vodom dogodilo s Nilsom Gaupom? Čovjek je svojedobno odbio režirati RoboCopa, u posljednji tren spasio se od sramote zvane Vodeni svijet, a potom je režirao dosadnjikavi vestern Sjevernu zvijezdu. Nakon toga od Gaupa ni traga ni glasa. Kako Chabrol svakim danom nije sve mlađi a i, unatoč stvaralačkoj vitalnosti, sve je umorniji, bilo bi krajnje vrijeme da Gaup ponovno digne glavu iznad površine.

Ivan Žaknić