Standardna tisućica

»Europski glasnik«, god. VII, br. 7, Zagreb, 2002, gl. ur. Dražen Katunarić

Za razliku od ostalih časopisa koji sadržaj pojedinog broja nazivaju temom, cjelinom ili naprosto nazivom koji objedinjuje ono o čemu govore tekstovi, »Europski glasnik« glavne cjeline naziva dossier. Razlog leži u tome što su te cjeline opsegom goleme te je zaista riječ o dosjeima u kojima se iz različitih perspektiva govori o nekoj temi. U ovom broju časopisa te su cjeline: New Age, Art i Glazba. Na sada već standardnih tisuću stranica nalaze se tri dosjea te klasične i obvezatne rubrike poezije i proze (inventivno nazvane Prozne situacije i Zanimanje: Poezija). Sve skupa otprilike sedamdeset što duljih, što kraćih tekstova, a to zaista iziskuje vrijeme potrebno za čitanje. Tim više što se gotovo sve isplati pročitati. Idemo redom: u uvodnom eseju Drago Jančar analizira novodobnu političku korektnost, analizirajući paradoksalnosti do kojih dolazi kad se fašistički zahtjev za trendovskom korektnošću doslovno primjenjuje u praksi. Tekst svoju aktualnost dokazuje kontekstualizacijom, opravdano nas uvjeravajući kako se ta bjelosvjetska moda preselila i u naše krajeve. Biti politički korektan naposljetku znači baviti se cenzurom i prešućivanjem istine na račun samodopadnosti koja se skriva iza maske pluralnosti i multietničnosti. Dossier o New Ageu donosi mnoštvo različitih tekstova, od kojih su jedni za, a drugi protiv filozofije ovoga novog doba, koje nam se sa svojom ideologijom isprazne duhovnosti poprilično uvuklo pod kožu, a nalazi se skriveno na mjestima na kojima ga dosad uopće nije bilo ili ga nismo zapažali. Od ovdje dostupnih tekstova o eri Vodenjaka najzanimljiviji je svojevrstan uvod u ideologiju New Agea iz pera Michela Lacroixa, koji precizno i nepristrano analizira nastanak trenda, smještajući ga u kontekst političkih, filozofskih i društvenih previranja s kraja 20. stoljeća. Tu je i rječnik najvažnijih pojmova, kao i integralni rukopis Težina i milost Simone Weil. Dossier prevedenih tekstova nudi argumente i osporavateljima i sljedbenicima te je dobar kompendij svakom zainteresiranom za ovu tematiku.

Zahtjev za dubinom

Izazovi umjetnosti sastoji se od desetak tekstova u kojima se pokušava promisliti položaj umjetnosti u današnjem svijetu. Od Balzaca do Gadamera, od Geneta do Steinera, tekstovi nude solidan presjek recentnih rasprava te uključuju i prozne tekstove koji se bave tim problemom. Na pitanje gdje je mjesto i značenje umjetnosti danas, te koliko ona u već spomenutom razdoblju Vodenjaka još može biti aktualna bilo kao estetski problem, bilo kao akademska, umjetnička ili politička praksa, najzanimljivije i najpoticajnije odgovorili su Arthur Danto, Žarko Paić, Georg Steiner i Jose Ortega y Gasset; svaki na svoj način, oni filozofijski i teorijski pronalaze argumente za valjanost rasprave o smislu umjetnosti, pri čemu Steiner nudi sveobuhvatan i narativno najprivlačniji retrospektivni pogled na tu problematiku. No najboljim i ujedno najsažetijim tekstom rečeno je više negoli teorijski fundiranim raspravama: kratka priča Patricka Süskinda Zahtjev za dubinom u većoj mjeri pogađa bit problema, kao što uostalom u proznom bloku to čini njegova pripovijest Amnesie in litteris. Možda je umjetnost ipak kompetentnija govoriti sama o sebi od teorije koja se njom bavi? Dosje Književnost i suvremena glazba sastoji se od tri cjeline: Beat generacija, Rock kultura i World music. Prva je posvećena uglavnom Kerouacu, Ginsbergu i Burroughsu te između ostalog donosi Kerouacov roman Satori u Parizu (u njegovoj »integralnoj verziji«, kako to vole reći urednici časopisa). Roman je nedvojbeno sjajan vodič za putovanja, i ne samo onima kojima je filozofija ceste jedini razlog da se pokrenu s mjesta. Bedeker američkoga putnika, lutalice i pijanice zanimljiviji je od većine refleksivne ili narativne putopisne proze: nedostaje mu koherentnosti, ali je zato u izbolju izvorne snage i spontanosti, toliko potrebne današnjoj literaturi. Od rock-kulture prevedeni su tekstovi klasika: Patti Smith, Nick Cave, Kurt Cobain, a tu je i Houellebecq koji čini se o svemu mora imati svoje mišljenje, pa tako i o rocku ili Leonardu Cohenu. Poetski blok u ovom broju donosi desetak solidnih priloga, a osobni su mi favoriti Zoran Bognar i Josif Brodski.

Kvaliteta ne opada

Europski glasnik ima opseg podeblje knjige i od čitatelja zahtijeva malo više slobodnog vremena. Čini se da je uredništvo shvatilo da je ovaj format posve prikladan i da ga ne treba mijenjati ili stanjivati. Svaki dossier nudi prilično obuhvatan i multiperspektivan pogled na temu o kojoj je riječ, a ovdje zaista ima ponešto za svačiji ukus. Dobro je vidjeti da kvaliteta tekstova ne opada, te da je i uvez već standardno dobar, a dizajn vrlo pregledan. Ovaj časopis, koji broji već sedmo godište (i isto toliko brojeva) jedan je od onih na domaćem tržištu koji vas neće iznevjeriti: uvijek znate da ga se isplati nabaviti. A to je u trenutno postojećoj situaciji i domaćim uvjetima izdavanja časopisa posve sigurno pozitivna činjenica.

Tonči Valentić