Raznolikost pristupa

»Kazalište«, br. 11-12, Zagreb, 2002.

Novi dvobroj časopisa »Kazalište« bilježi neke manje promjene — od uredničkih, gdje na popisu nedostaje ime dosadašnje glavne urednice Sanje Nikčević, do reduciranog broja priloga i rubrika, što se neće pokazati nedostatkom. Naprotiv — s obzirom da sam prikaz posljednjega broja ovoga časopisa završila podjelom priloga na one trajnije i one jednokratne, sada već na početku mogu ustvrditi da je drugih u novome broju manje, što je, s obzirom na rijetko izlaženje časopisa, koje donekle onemogućuje njegovu aktualnost, ispravan urednički izbor. To se jedino neće odnositi na prvu rubriku, Hrvatska scena, u kojoj se nalaze prikazi predstava Posjet stare dame te Jelka kod Ivanovih. Iako je kvaliteta tih tekstova neupitna, oni ne nude mnogo više od redovitih popratnih kritika nakon premijere, pa bi se nedostatak aktualnosti mogao umanjiti nešto obuhvatnijim prikazima, na način sličan onomu u prethodnome broju.

Kao dobru stranu časopisa svakako bi trebalo istaknuti raznolikost autorskih pristupa, koja proizlazi iz toga što za »Kazalište« pišu predstavnici različitih struka vezanih uz kazališnu umjetnost — teatrolozi, kritika, glumci, pisci — što otklanja monotoniju u pristupu kazališnim temama i čini »Kazalište« čitljivijim. Spomenuta raznolikost dovodi i do šireg raspona u vrstama tekstova, na čijim se polovima nalaze tekstovi memoarskoga tipa, otvoreni širem čitateljstvu, te nešto hermetičnija teorijska propitivanja, no važno je napomenuti da ni na jednoj razini tekstovi ne opadaju u kvaliteti, što novi broj »Kazališta« čini kompaktnom cjelinom.

Opet u Vinkovcima

Među zanimljivim prilozima broja, u rubrici Festivali, nalazi se tekst Jasena Boke, koji — u nas vječno aktualno — pitanje koncepcije Splitskog ljeta i Dubrovačkih ljetnih igara razmatra u usporedbi s trima najvažnijim europskim kazališnim festivalima — onima u Salzburgu, Edinburghu i Avignonu. Uz analizu najvažnijih obilježja te ocjenu kvalitete stranih festivala, Boko, svjestan skromnijih mogućnosti domaćih inačica, razmišlja o nužnim promjenama unutar koncepcije istih. Nešto drukčijim, ako to tako smijemo nazvati, festivalom, onim koji je započeo sukobom Mladena Tarbuka i Snježane Banović, a proširio se na različite strane i sudionike, bavi se Nives Madunić Barišić, iznoseći kronologiju i kritički komentar nedavnih događanja.

Prikazi kazališne umjetnosti u nekoj zemlji rubriku Međunarodna scena čine svakako jednom od važnijih u ovome časopisu, a ovaj put tekstovi mađarskih autora (Zsuzsa Radnóti, István Nánay, István Sándor) donose dio dramske povijesti Mađarske s najvažnijim dramatičarima posljednjih nekoliko desetljeća, kazališnim institucijama i stilovima koji se unutar njih njeguju te alternativnom kazališnom scenom. U predstavljanju hrvatskih kazališta Davor Špišić prati ponovno otvaranje vinkovačkoga Gradskog kazališta Joza Ivakić, dok uz dvanaestu godišnjicu rada Hrvatskog kazališta u Pečuhu Stipan Filaković mlađi piše kronologiju nastanka toga kazališta.

Potaknuta prilogom iz prošloga broja o Marinkovićevoj drami Glorija, Marija Grgičević piše tekst i kao komentar i kao nadogradnju prethodnog, kojim prolazi nekim postajama iz scenskoga života ove drame, dok teorijska propitivanja veze kazališta s obrednim, mitskim i arhetipskim čitateljima nudi studija K. I. Arvanitakisa. Malobrojna prevedena literatura o teoriji glumačkog umijeća učinit će tekst Suzane Nikolić, u kojem ta glumica približava neke aspekte glumačke tehnike na temelju teorije glume Michaela Chekhova, vrijednim pozornosti, a ponovo će se čuti i vox histriones u istoimenoj rubrici, u kojoj Anja Šovagović opisuje glumačku stranu rada na predstavi, ovaj put u suradnji s redateljem Robertom Ciulijem.

Uz prikaze novih izdanja, svakako treba istaknuti i rubriku Drame, u kojoj su u ovome broju objavljeni dramski tekstovi Asje Srnec Todorović i Mislava Brumeca.

I mala sugestija za kraj — s obzirom da je u prilozima »Kazališta« relativno brojan udio stranih autora, posebice u teorijskim tekstovima, dobrodošlo bi bilo objavljivanje osnovnih podataka o autorima tekstova.

Ljubica Anđelković