Raskošna groteska

Raskošna groteska

Nakon iznimnog uspjeha koji je postigao operom Aida 1871, Giuseppe Verdi godinama nije skladao nova operna djela. I kad se činilo da je njegov opus završen, Verdi je mnoge iznenadio okrunivši ga dvjema posljednjim operama Otello, praizvedenom 1887. i Falstaff, praizvedenom 1893. U veliku Verdijevu opernu opusu nalaze se samo dvije komične opere — uz jedan neuspio mladenački pokušaj, tu je i Falstaff koji se ubraja u njegova remek-djela. Falstaff je nastalo na temelju dviju drama Verdijeva dramskog uzora Williama Shakespearea, Vesele žene windsorske i Henrik IV, koje je u libreto pretočio Arrigo Boito. U glazbenom smislu Falstaff je djelo u kojem su glasovi pjevača i zvuk orkestra spojeni u jedinstvenu cjelinu nadahnutu talijanskom opernom tradicijom. Radi se o dinamičnom djelu složene dramske strukture i jakog komičnog naboja, u kojem je prikazano kako žene unatoč patrijarhalnim i krutim okvirima srednjeg vijeka ipak vladaju.

Londonski Royal Opera House Covent Garden izabrao je operu Falstaff za prvu predstavu u svojoj novoobnovljenoj zgradi u prosincu 1999. Tom prilikom BBC je izravno prenosio predstavu, a na ovom se DVD-u nalazi snimka tog prijenosa. Želeći se u najboljem svjetlu predstaviti posjetiteljima, Covent Garden se odlučio za iznimno raskošnu produkciju. Redateljsko viđenje Grahama Vicka bliže je groteski no komediji i dosljedno u prikazu distorziranog svijeta u kojem se kreću protagonisti. Predimenzionirani Falstaffov krevet u neobičan stilizirani vrt fluidnih formi; spavaonica Alice Ford koja se slaže pred očima gledatelja poprimajući neobičan no prepoznatljiv izgled; izokrenuti Falstaffov unutarnji svijet prikazan je takvim i izvana kada se budi nakon neuspjela osvajačkog pohoda; te snolika vilenjačka atmosfera šume u završnom prizoru odlično korespondiraju s modernom interpretacijom srednjovjekovnih ženskih kostima kao i muškim kostimima koji su podebljanima na strateškim mjestima.

Orkestar Covent Gardena kroz složenu partituru sigurno vodi Bernard Haitnik, oblikujući moćan verdijanski zvuk, a zvijezda predstave je, izvan svake sumnje, Bryn Terfel u naslovnoj ulozi Falstaffa. Do neprepoznatljivosti bradom i kosom skrivena lica i tijela u kostimu koji ga prekriva od vrata do nožnih članaka, te pretvara u odioznu debelu kreaturu, Terfel se i glumački i pjevački u potpunosti transformirao u lik ostarjela arogantnog, istrošenog zavodnika nesvjesnog stvarnog stanja stvari. Njegova besprijekorna interpretacija povukla je za sobom i ostale članove ansambla koji su, pruživši vrlo dobre interpretacije, ipak ostali u njegovoj sjeni.

Na raskošno produciranom DVD-u se uz odličnu snimku opere koju je moguće pratiti s titlovima na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, nalaze i desetominutni dokumentarac o scenskim radovima na pripremi ove iznimno zahtjevne produkcije, razgovor s Brynom Terfelom, ilustrirani sinopsis opere i razgovor s redateljem Grahamom Vickom. Izdanje prati ilustrirana knjižica sa sadržajem opere i kratkom zabilješkom o Verdiju.

Goran Ivaniš