Povijesni Matačićevi snimci

Povijesni Matačićevi snimci

Lovro Matačić pripada rijetkim predstavnicima hrvatske glazbene reproduktive čije se snimke mogu naći i na inozemnim nosačima zvuka. Tako se među diskografskim izdanjima Slovenske filharmonije prije nekoliko mjeseci pojavio i dvostruki CD odabranih Matačićevih snimaka s tim orkestrom. Odabir autora i djela pripada samom središtu kruga Matačićevih umjetničkih afiniteta, što predstavlju dodatnu vrijednost ovog diskografskog izdanja. Matačić je sa Slovenskom filharmonijom uspješno surađivao niz godina, a spomenuti CD album posvećen toj suradnji, prezentira ga u punom sjaju kao interpreta upravo onih autora na kojima je izgradio svoju međunarodnu reputaciju: Richarda Wagnera i Antona Brucknera.

Wagnerova Predigra i Izoldina ljubavna smrt iz Tristana i Izolde na kompaktnu je ploču prenesena sa snimke izvedbe od 2. lipnja 1972, dok je snimka Brucknerove sedme simfonije sastavljena od snimaka pokusa i koncerta održanih između 16. i 22. lipnja 1984. godine. Snimke je Slovenska filharmonija ostvarila s ekipom RTV Slovenija (snimku Wagnera iz 1972, usput rečeno, potpisao je kao tonmajstor legendarni Sergej Dolenc). Snimka Brucknerove Sedme iz 1984. osobito je vrijedna i zbog činjenice što pripada posljednjim Matačićevim snimkama uopće (Matačić je umro u siječnju 1985, a koncert sa Slovenskom filharmonijom 22. lipnja 1984. bio je pretposljednji u njegovu životu), pa se tako cijelo ovo diskografsko izdanje može svrstati među nosače zvuka prvorazredne umjetničke i dokumentarne vrijednosti.

Začudna punoća

U izvedbi predigre i Izoldine ljubavne smrti iz Wagnerova Tristana orkestar Slovenske filharmonije svira začudnom punoćom, u frazama dubokog i dugog daha, u intenzitetu zvuka dosegnutim pod Matačićevom snažnom i sugestivnom gestom. Matačić je cijelog života bio obožavatelj Wagnera i njegov osjećaj spiritualne pripadnosti svijetu kasnoromantičarskog Wagnerovog umjetničkog izričaja otvorio mu je put potpunom razumijevanju i autentičnom tumačenju Wagnerove glazbe. Uvertira Tristanu rijetko se može čuti u izvedbi ostvarenoj s toliko strasti i unutarnje tenzije kakvu Matačić ostvaruje s vrlo kvalitetnim orkestrom Slovenske filharmonije ljeta 1972. Posebnu vrijednost tonskom zapisu daje sudjelovanje izvrsne Vande Gerlovič, čija interpretacija Izoldine ljubavne smrti na ovoj snimci plijeni ljepotom i kontroliranom snagom njezina prekrasno nosivog soprana.

U Brucknerovoj Sedmoj simfoniji u E-duru, ostvarenoj kombinacijom snimaka pokusa i izvedbe od 22. lipnja 1984, prvi stavak uzet je nedvojbeno sa snimke jednog od pokusa. Na 7,17 minuti stavka čuje se, naime, Matačićev glas! No to, inače tehnički neprihvatljivo, u kontekstu okolnosti izvedbe i samog CD izdanja potcrtava izvanrednu dokumentarnu vrijednost ove produkcije. Slovenska filharmonija predstavlja se izvedbom Brucknerove Sedme kao orkestar dobro uravnoteženih instrumentalnih sekcija, intonativno precizne grupe limenih puhača (odlično zvuče osobito u Scherzu), s punim, dobro izbalansiranim gudačima i općom uravnoteženom zvučnom slikom. No osjeća se da je taj zvuk — ne samo u tonskoj kvaliteti, ne samo u postignutoj transparentnosti vertikale (koja je rezultat preciznosti u oblikovanju dionica pojedinih instrumenata i instrumentalnih grupa), te protok glazbe, snažno modelirani Matačićevim dirigentskim htijenjem, grandioznošću njegove umjetničke koncepcije. Sedma Brucknerova bila je Matačićeva omiljena simfonija. Izvedba sa Slovenskom filharmonijom, osim što ostavlja trag o razini muziciranja kvalitetnog orkestralnog tijela, bilježi i jednu od njegovih velikih interpretacija. Ne treba zaboraviti da je Matačić upravo kao bruckerijanac uživao svjetski ugled.

U odličnom, sažeto informativnom tekstu tiskanom u popratnoj CD knjižici, autor Ivo Petrić nije propustio spomenuti poznatu Matačićevu snimku Brucknerove Sedme sa Češkom filharmonijom. Slovenska pak filharmonija ovom snimkom potvrđuje svoju kvalitetu simfonijskog orkestra koji je njegovao i nastavlja njegovati visoke standarde europske glazbene reproduktive.

Gledajući iz današnje hrvatske perspektive, spomenuto CD izdanje Slovenske filharmonije (kao odgovorna urednica potpisala ga je Monika Kartin) ukazuje se ne samo kao kvalitetan, nego i, iz više razloga, vrlo poučan diskografski projekt.

Bosiljka Perić-Kempf