Osvježenje iz fonoteke

Osvježenje iz fonoteke

Suvremena je akustična tehnika omogućila znatno obogaćenje diskografije jazza spašavanjem i elektronskim osvježivanjem povijesno važnih snimaka. Tako su od zaborava spašene i brojne LP-ploče, iz materijala kojih je moguće ostvariti i zanimljive te povijesno vrijedne kompilacije. Iz bogate je jazz-fonoteke poznate etikete Blue Note smišljenim izborom ostvarena tako i kompilacija vrijednih snimaka jazz-gitarista i skladatelja Kennyja Burrella i nekih od njegovih malih sastava. Kenny Burrell jedan je od rijetkih današnjih gitarista odanih istinskom mainstrem-jazzu i bluesu. Nadahnut Charliejem Christianom i na crti generacije predvođene Talom Farlowom, Mundellom Loweom, Herbom Ellisom, Jimmyjem Raineyjem i Barneyjem Kesselom, Burrell dolazi iz Detroita — grada koji je jazzu podario niz vrhunskih džezista, poput braće Thada, Hanka i Elvina Jonesa, Raya Browna, Milta Jacksona, Donalda Byrda, Tommyja Flanagana, Paula Chambersa i drugih. Blues i swing temeljna su obilježja sviranja Kennyja Burrella, što su, birajući brojeve za kompilaciju The Best of, selektori Blue Notea više negoli dobro uočili. Trinaest izvrsnih izvedbi nastalih u razdoblju između 1956. i 1986. vrlo su dobar presjek Burrellova djelovanja s malim sastavima pod njegovim imenom.

Kao autor Burrell se na disku predstavlja sa šest skladbi. To su: Cheeta, brža swing-izvedba Phinupi, Chitlins Con Carne, swing-blues tema Midnight Blue, bossa-nova Loie i blues Togethering. Ostalo su manje ili više poznate teme druguih američkih autora; Now See How You Are Pettiforda i Harrisa, D. B. Blues legendarnoga tenorsaksofonista Lestera Younga, Gouldingova balada Love, Your Spell Is Everywhere, zatim krasna melodija Ellingtona i Strayhorna Day Dream, pa jamačno u jazz-obradama najizvođenija Gershwinova skladba Summertime, koja ovdje umjesto baladnoga dobiva ugođaj swinga u srednjem tempu, blues Jaya McShanna i Charlieja Parkera The Jumpin’ Blues i na kraju zacijelo najpoznatiji skladateljski uradak pijanista Dukea Pearsona Jeannine.

U svim tim izvedbama dominira gitara Kennya Burrella, njezin zvuk, te Burrellove osebujne improvizacije protkane gotovo u svim izvedbama funky-harmonijama, a i popis je njegovih suradnika u malim sastavima doista impozantan: tenor-saksofonisti Frank Foster, Stanley Turrentine i Junior Cook, pijanisti Tommy Flanagan, Horace Silver, Herbie Hancock i Duke Jordan, sopran-saksofonist Grover Washington Jr. kontrabasisti Major Holley, Milt Hinton i Ron Carter bubnjari Shadow Wilson i Jack DeJohnette te mnogi drugi.

Svirka danas 72-godišnejg Kennya Burrella u poplavi je današnjih brojnih gitarista različitih usmjerenja pravo osvježenje. Mnogima od takvih ne bi uopće škodilo da se u Burrella i njegov jazz barem malo ugledaju.

Mladen Mazur