Bix Beiderbecke

U povodu stote obljetnice rođenja

Jazz-pijanist i sladatelj, mnogo poznatiji kao izniman kornetist Bix Beiderbecke, ne predstavlja legendu i mit samo određene generacije. On je za sve to bio i ostao. Ovog ožujka bilježimo stotu obljetnicu rođenja toga važnog pionira jazza, rođena pod imenom Leon Bismarck Beiderbecke od njemačkih doseljenika u Davenportu u Iowi 10. ožujka 1903. Svi koji su imali veze s jazzom poznavali su ga pod nadimkom Bix, a svi su mu ti, uz nedvojbenu glazbenu nadarenost, priznavali i nešto što ni mnogim ponajprije europskim jazz-stručnjacima još nije sasvim jasno. Beiderbecke, a slijedom toga i saksofonist Frankie Trumbauer, prvi su jazz-improvizatori u pravom smislu te riječi, koji su time, ali ne i samo time, postavili mnogima još ne posve jasnu distinkciju između glazbe New Orleansa i one nastale među bijelim glazbenicima sjevernije od toga grada, koji dakako i nadalje ostaje kolijevkom jazza. U tom su se smislu u nekima od svojih relevantnih djela očitovali istaknuto američki autori, poput profesora jazza na Sveučilištu Tulane u New Orleansu, F. Starra i autora zapažene knjige New Orleans Jazz: A Revised History R. Collinsa, a o tome je u svojoj biografskoj knjizi Bix Beiderbecke nešto pisao i britanski autor B. James.

Bix Beiderbecke potječe iz muzikalne obitelji. Glasoviru su ga najprije podučavale sestra pijanistica i majka orguljašica, a po svemu sudeći u glazbenom je Bixovu odgoju bio najvažniji stric, kornetist i bandleader, koji ga je usmjerio prema tom puhačkom instrumentu. Kao autodidakt na kornetu Bix je prvi sastav osnovao još u školskim klupama. Knjige ga očito nisu odveć zanimale pa je 1921. premješten u Vojnu akademiju Lake Forest. No i odatle ubrzo bježi u čikaški South Side, gdje u to doba ponajprije iz rasističko-migracijskih razloga djeluje niz istaknutih jazz-glazbenika New Orleansa. Nastat će tada prvi Beiderbeckeov relevantan sastav Wolverines, koji već 1924. nastupima i snimanjima postiže i prve njujorške uspjehe. Ne libeći se susreta i nastupa s obojenim džezistima New Orleansa, Beiderbecke među prvima ruši i neke društvene predrasude, ali ostaje ipak privržen crti bijelih džezista zadobivenoj još od svog učitelja Nicka LaRosse iz Original Dixieland Jazz Banda. Nakon suradnji s komercijalnim orkestrom Jeana Goldkettea te potom saksofonistom Frankieom Trumbauerom u Arcadia Ballroomu u St. Louisu 1926. Bix postiže zamjetnu popularnost kao vrstan kornetist i solist specifična načina improviziranja. Ubrzo će ga kao solista u redove svoga tada vrlo popularna orkestra pozvati Paul Whiteman, koji se kitio posve neprimjerenim nadimkom King of Jazz, i u kojem će ostati od 1928. do 1930. Bix će tada snimiti i jedan od prvih zvučnih filmova pod tim imenom te nekoliko zapaženih gramofonskih ploča. Izbivajući dosta s glazbene scene zbog kronične bolesti, Beiderbecke će ostatak karijere provesti u redovima legendarnog orkestra Glenna Graya Casaloma. Umrijet će rano, u 28. godini od upale pluća, a pokopan je u svom rodnom Davenportu.

Miljenik uskih krugova

Beiderbecke je bio vrlo cijenjen, ali u krugovima relativno malog broja glazbenika i kritičara, i to ponajprije zbog karakterističnoga oštrog tona i legato načina improviziranja, što će poslije oponašati i neki obojeni trubači poput Rexa Stewarta, koji je primjerice od note do note kopirao Bixov solo iz izvedbe skladbe Singin’ The Blues. No i sam je Bix bio nadahnut nekim obojenim trubačima, Emmetom Hardyjem, Joeom Smithom i Louisom Armstrongom, a znatno je utjecao na kasnije bijele kornetiste Bobbyja Hacketta i Jimmyja McPartlanda. Kao pijanist i skladatelj nadahnjivao se harmonijskim idejama Claudea Debussyja, što je uočljivo u njegovim skladbama In a Mist, Flashes, In the Dark i By Candelight. Bixovu bogatu diskografiju potpisuju glasovite etikete London, Columbia, Philips i RCA. Popularnost je Bixova inspirirala i spisateljicu Dorothy Baker za novelu Young Man With the Horn, prenesenu 1949. i na film redatelja Michaela Curtiza s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, te glazbenim savjetnikom, legendarnim trubačem Harryjem Jamesom.