Smiono rođenje stila

Smiono rođenje stila

U novoj seriji 100+, utemeljenoj kao CD zbirka digitalno obrađenih originalnih izdanja iz povijesti domaće diskografije, kao prvi naslov odabran je, nipošto ne slučajno, jedan stari opus Arsena Dedića, nedavnoga laureata Goranova vijenca. No, kakav je to opus! Nije riječ samo o povijesnoj činjenici hrvatske pop-diskografije — prvom dvostrukom LP-u, već i o konceptualno daleko najkompleksnijem albumu tadašnjih popularnoglazbenih domašaja, kojemu je nedugo zatim prišao tek album Rodenje Drage Mlinarca.

Album Homo volans, snimljen u jesen 1973, a izdan pred sam kraj te godine, značio je za Dedića, nakon albuma Čovjek kao ja i Arsen 2, završetak velike trilogije i poznati problem trećeg albuma. Nakon drugoga, koji je tek nastavak debuta, pred svakim se autorom nađe prepreka iznalaženja novoga. Arsen je taj problem, gledajući i sada, nakon trideset godina, riješio zaista maestralno. Hrabro uronivši u novo, čak i diskografskim formatom, uspio je napraviti veliki skok i stvoriti svojevrstan amalgam avangardnoga, klasika i hitova, a prije svega novoga, što je toliko odskakalo od ondašnje produkcije i što tada nisu baš svi razumjeli.

Vjerojatno nije slučajna činjenica da je ovaj svoj opus od dvadeset i dvije skladbe Arsen omeđio stihovima Čitavu noć slavuj... Stanka Vraza, autora prve knjige izrazito ljubavne lirike u hrvatskoj književnosti, osobe izrazita kriterija za vrednote te autora oblikvoana u ozračju moderne europske umjetnosti. Upravo u tim paralelama djeluje i Homo volans.

Smioni atonalni zvukovi iz prvog dijela albuma, koji se izmjenjuju s utjecajima jazza, snažnih tekstualnih sklopova i oštrih kontrasta Mirnog podstanara i Ponovo ti govorim... upućuju i na sjajnu ekipu glazbenika, koji su, uz Arsenovu produkciju, iznijeli projekt — Klima, Šestak, Depolo, Zubak, Živković, Petej, Mavrin... Preko pomalo zaboravljenih klasika Ana je Ana, Ti trebaš ljubavi i To nije važno, nježnih balada poput Oprosti mi, naoko vesele i zezantske, ali ironično i nostalgično tonirane Pravilne ishrane, pa sve do neospornih klasika Ti se smiješ(obradena i na novijem Herbaru), Tvoje nježne godine, Nećeš biti sama ili Modra rijeka, od kojih se prve dvije nalaze i na današnjemu Arsenovu repertoaru, plovimo poljem snažnih kontrasta, avangardnih i poznatih zvukova, iznenađenja i očekivanog.

Jedino u prepjevu Gina Paolija Sunčano lice (Il tuo viso del sole) i Zuppinoj Priči o jednom kapitanu, svojevrsnu spoju francuskoga šansonjerskog stila i dalmatinskog ugođaja, naslućujemo poznate Arsenove uzore, koji ovdje ostaju sve dalje i u tragovima, pred inspirativnim naletom već potpuno formirana umjetnika.

Na albumu Homo volansu slušamo sve vrste skladbi koje ćemo poslije čuti na različitim Arsenovim opusima — razvijenije, produbljenije i iskusnije, a opet tako iste i prepoznatljive. Istodobno romantičan, nježan, duhovit, topao, ali i hladan, ironičan i ciničan, no uvijek misaon — izraz je koji će Arsen, u sljedećih trideset godina, razviti do savršenstva i pretvoriti u lako prepoznatljiv osoben i osoban stil.

Ovo je jednosatni album koji se danas sluša odjednom, ali kojemu se treba vraćati više puta da bi se sagledali svi detalji i impozantnost cjeline.

Velimir Cindrić