Unutarnja čistoća

Unutarnja čistoća

Riječ je o nastavku predana Mojaševa istraživanja po nekim možda i sporednim razinama tekstova dubrovačkih autora, koje, ponajprije s likovima žena u njima, prepoznaje kao relevantne opise one unutarnje duhovne strukture Grada

Na maloj sceni Kazališta Marina Držića 28. veljače prikazana je nova praizvedba.

Riječ je o manje poznatom ranom proznom tekstu Iva Vojnovića, objavljenu prvi put 1884. godine zajedno s nekoliko drugih njegovih novela. U njemu se suprotstavlja bezbrižno i veselo druženje mladih djevojaka na kupanju, uživanje u moru, i tragedija njihova znanca ribara Pava, kojega glasom interpretira Miše Martinović, kojemu je to isto more oduzelo dva sina pomorca. Mojašu je taj tekst poslužio tek kao okvir predstave u kojem koristeći se njegovim sadržajem gradi atmosferu nekoga dubrovačkog sna o prošlosti i sadašnjosti, nostalgije za zagubljenom ljepotom, mirisa ustajaloga veluta. U tu svrhu u ovoj predstavi iskorišteni su tekstovi i drugih Vojnovićevih djela, od Dubrovačke trilogije do onih malo ili nikako izvođenih, kao što su Imperatrix ili Gospođa sa suncokretom. Dakle riječ je o nastavku predana Mojaševa istraživanja po nekim možda i sporednim razinama tekstova dubrovačkih autora, koje, ponajprije s likovima žena u njima, prepoznaje kao relevantne opise one unutarnje duhovne strukture Grada.

Sve je to realizirano već dobro razrađenom metodom stalne izmjene scenskih slika, kao relativno autonomnih priča, u kojima se nerijetko rabe rekviziti i simboli za koje bismo, da nisu umiveni dječjom nevinošću, rekli da su na granici kiča.

Mojaš je, uz pomoć vrlo dobrih glumica Mirej Stanić, Mime Brautović i Glorije Šoletić, glazbe Paole Dražić Zekić, koja je između ostalog u song pretočila i stihove Metastazija citirane u Vojnovićevoj Trilogiji, te sjajne scenografije Marina Gozzea, opet napravio predstavu o Dubrovniku koja plijeni dorađenošću scenskog izraza te unutarnjom čistoćom i vanjskom ljepotom.

Jovica Popović