U znaku Sama Mendesa

U znaku Sama Mendesa

London Ako priznamo da je London već godinama najjače svjetsko kazališno središte s najkvalitetnijim dramskim produkcijama, za što dobivamo svakodnevne potvrde, onda je sasvim jasno da je nagrada Laurence Olivier, čija je 27. dodjela održana potkraj veljače, najuglednija svjetska kazališna nagrada. S poduže liste nagrađenih izdvajamo nekoliko najvažnijih nagrada i imena. Dodjela (ili barem njezin dio vezan uz dramske produkcije) prošla je u znaku Sama Mendesa, koji je nagrađen za najbolju režiju (Ujak Vanja i Na Tri kralja u Donmaru), a za svoje desetogodišnje vođenje toga kazališta zaslužio je i specijalnu nagradu. Glavne glumačke nagrade osvojili su Clare Higgins (Vincent in Brixton) i Simon Russell Beale (Ujak Vanja), najbolji je novi komad Vincent in Brixton Nicholasa Wrighta (koji je pobijedio slavljenu Stoppardovu trilogiju The Coast of Utopia), dok je najbolja komedija The Lieutenant of Inishmore Martina McDonagha.

Apel na prve dame

New York Lizistrata, Aristofanova komedija o atenskim ženama koje su uskraćujući muževima pravo na seksualne radosti iznudile mir sa Spartom, ovih je dana ponovno aktualna širom svijeta. Trećeg ožujka na više od 350 pozornica u tridesetak zemalja svijeta, od Buenos Airesa do Bejruta, održavaju se scenska čitanja ili predstave Lizistrate, a sve kao prilog borbi protiv rata i američkoga napada na Irak. Američke glumice Kathryn Blume i Sharron Bower pokrenule su taj projekt kao podsjećanje na »povijest mirotvorskog pokreta«. Ideju su prenijele prijateljima, a oni je proširili internetom. U svega nekoliko dana skromni plan o njujorškom scenskom čitanju Lizistrate pretvorio se u jedan od najvećih i najutjecajnijih kazališnih prosvjeda ikad priređenih. Ne očekujući da će svojom Lizistratom promijeniti svijet i stišati ratne bubnjeve, ne nadajući se čak ni ozbiljnu odazivu žena na seksualni bojkot, Blume i Bower ipak kažu kako bi bilo lijepo da barem četiri žene u svijetu ozbiljno razmisle o tome: gospođa Bush i tri Saddamove žene!

Satira o imperijalizmu

London Kako je ipak malo vjerojatno da će prva američka dama poduzeti išta kako bi spriječila svog muža u naumu, kazalište se bori i drugim sredstvima, pa i onim najjačim na raspolaganju dramatičarima: satirom. Ludilo Georga Dubyja Justina Butchera postala je najpopularnija britanska produkcija pa je iz maloga fringe-kazališta preselila na veliku scenu i nastavila igrati pred rasprodanim gledalištem. Butcher u svojoj političkoj satiri — čiji je naslov parafraza poznatog filma Ludilo kralja Georga, a ono Dubyja ruganje s teksaškim izgovorom Bushova srednjeg inicijala W — ismijava američkoga predsjednika u Supermanovoj majici i pidžami, s kaubojskim šeširom kao nesposobnjakovića s medvjedićem u naručju. On, istina, ima problema s izgovorom višesložnih riječi, ali i snagu da svijet dovede na rub nuklearne katastrofe. Uz Dubyja je, što posebno raduje britansku publiku, ismijan i njihov premijer Blair, predstavljen kao marioneta moćne Amerike. Butcher — koji drži kako je vrijeme da se umjetnička scena osvijesti prema američkom imperijalizmu — Ludilo je napisao u tri dana nakon Božića, a da cijelu stvar postavi na scenu trebalo mu je još šest. Ta brzina očito se nije odrazila na kvalitetu satire koju, kako se rat bliži, sve više voli publika.

Mađari na euroscenama

Budimpešta Trenutno najuspješnije i u svijetu najpoznatije mađarsko kazalište Kretakor, poznato po osnivaču i redatelju Arpadu Schillingu, u sredini je vrlo bogate sezone. Nakon pariške praizvedbe H azamhazam početkom sezone (o kojoj je »Vijenac« pisao) slijedila je nedavna mađarska premijera nove drame Hladno dijete europske dramatičarske zvijezde Mariusa von Mayenburga u režiji gosta iz Schaubühne Wulfa Twiehausa, nakon čega je Kretakor krenuo na europsku turneju sa serijom uspješnica. Za to je vrijeme sam Schilling radio u berlinskoj Schaubühne, gdje je režirao Jerofejevu Valpurgijsku noć, da bi zatim u milanskom Piccolo teatru baš ovih dana dovršavao Shakespeareova Richarda III, čija se premijera u talijanskim medijima očekuje s velikim nestrpljenjem. Rad Kretakora i Arpada Schillinga uskoro će imati prigodu vidjeti i hrvatska publika jer će na Festivalu malih scena u Rijeci početkom svibnja biti predstavljena njegova interpretacija Büchnerova Woyzecka naslovljena W — Radnički cirkus.

Jasen Boko