Stanko Abadžić izlaže u Rijeci

Stanko Abadžić izlaže u Rijeci

U Malom salonu u Rijeci, izložbenom prostoru Moderne galerije Rijeka, otvara se 3. ožujka izložba fotografa Stanka Abadžića pod naslovom In Absentia. Serija crno-bijelih fotografija snimljena je u odsutnosti tijekom posljednjih sedam godina koje je autor proveo izvan Hrvatske, u Pragu (trenutno živi na otoku Krku). Abadžić snima life-fotografiju Praga, ali uspijeva stvoriti posebnu atmosferu staroga grada koja u sebi sadrži određenu patinu. Mnoge od fotografija podsjećaju na grad i slučajne prolaznike od prije pola stoljeća. Po senzibilitetu sofisticirane su i često duhovite. Od 1995. do 2002. Stanko Abadžić radio je kao fotograf u Pragu, a tada je publicirana i knjiga fotografija U ogledalu života u povodu njegove retrospektivne izložbe u galeriji Dom Josefa Sudka. Izložba će se moći pogledati do 18. ožujka.

Videoumjetnost Billa Viole

Jedan od najutjecajnih videoumjetnika današnjice Bill Viola (1951) upravo izlaže u Getty Museumu u Los Angelesu. Viola se bavi ljudskim strastima pa je izložba nazvana The Passions. Prije slavnoga Viole jedini umjetnik koji je samostalno izlagao u spomenutom muzeju meksički je fotograf Manuel Alvarez Bravo. Na izložbi će se naći trinaest videoradova kalifornijskoga umjetnika kao odgovor na neke od srednjovjekovnih i renesansih platna iz kolekcije Getty, a bave se snažnim osjećajima. Izložba The Passions (2000-2002) bavi se načinom na koji se predstavljaju emocije kao u videoradovima Emergence, koji se temelji na freski Pietŕ, a neki od naslova su Silent Mountain i The Quintet of Remembrance. Vrijeme, svjesnost i samopercepcija teme su koje zaokupljaju Billa Viollu te ih prožima u filozofijama Istoka i Zapada koje ga zanimaju. Taj uspješni umjetnik zastupan je nizom važnih umjetničkih ustanova kao što su njujorški Metropolitan, koji je otkupio jedno od djela s izložbe. U posljednjih pet godina Bill Viola izlagao je u Whitney Museumu, Art Institute of Chicago, u Amsterdamu i Kölnu. Na Venecijanskom bijenalu zastupao je SAD 1995, a Guggenheim Museum u Berlinu i New Yorku priredili su njegove retrospektivne izložbe.

Retrospektiva D. Goldblatta

Fotograf David Goldblatt jedan je od klasika dokumentarne fotografjie 20. stoljeća. Iz litavske obitelji imigranata koji su pobjegli pred protjerivanjem Židova tridesetih godina i odrastao u duhu tolerancije, snima život za vrijeme apartheida u Južnoafričkoj Republici te tako pridonosi političkim i socijalnim promjenama. Njegova retrospektivna izložba Fifty One Years (od oko dvjesto fotografija) može se pogledati do kraja ožujka u Oxfordu, u preimenovanom muzeju Modern Art. Fotografije su datirane od 1948. i zahvaljujući njima saznajemo s kritičkoga stanovišta autora mnogo o uvjetima života koji se mijenja pod pritiskom modernizacije, o Johannesburgu, o Afrikanerima, životu u malim zajednicama i rudnicima blizu kojih je Goldblatt odrastao, urbanoj i ruralnoj Južnoafričkoj Republici. Kustosi su izložbe Corinne Diserens i Okwui Enwesor, a katalog je popraćen esejima nekoliko slavnih pisaca.

Nagrada za najbolju knjigu o fotografiji 2002.

Kraszna-Krausz Foundation dodijelila je dvije nagrade za najbolju knjigu s područja fotografije, u kategorijama obrazovanja, povijesnoga, tehničkog, znanstvenog, kulturnog i socijalnog sadržaja. Dobitnici za 2002. su The Photographic art of William Henry Fox Talbot, koju je napisao Larry J. Schaaf, te The Beautiful and the Damned: The Creation of Identity in Ninetenth Century Photography Petera Hamiltona i Rogera Hargreavesa. Svaki od nagrađenih autora primio je pet tisuća britanskih funti, a proglašenje je održano tijekom veljače u Londonu. Natječaj za najbolju knjigu koju provodi Kraszna-Krausz Foundation s područja fotografije izmjenjuje se s onim o filmu, televiziji i videu, a u konkurenciji su knjige na svim jezicima. Foundation Kraszna-Krausz osnovana je 1985. Nazvana je po osnivaču Andoru Kraszna-Krauszu, Mađaru koji je radio u Njemačkoj kao urednik fotografije do 1938, kada odlazi u London. Tamo osniva Focal Press, koji postaje vodeći izdavač knjiga o fotografiji, filmu i televiziji.

Iva Brezovečki-Biđin