Spoj snage i emocija

Spoj snage i emocija

Tibbett in Opera, Nimbus Records Prima Voce NI 7825

Nedavno je u HNK-u u Zagrebu bila premijera Verdijeve opere Simon Boccanegra koju je izravno prenosio Hrvatski radio pa je prigoda da posegnemo za CD-om tvrtke Nimbus u izdanju Prima Voce s arijama u interpretaciji jedne od najzanimljivijih pjevačkih osobnosti cjelokupne operne reprodukcije — američkim baritonom Lawrenceom Tibbettom, kojega je jedan od vodećih baritona današnjice Thomas Hampson opisao kao prirodnu snagu, spoj izražajnog detalja i spontanosti s odgovarajućom vokalnom i emocionalnom osjetljivošću. Tibbett je uvelike zaslužan što se Simon Boccanegra u dvadesetom stoljeću vratio u repertoar, jer je premijera opere u Metropolitanu u siječnju 1928. s njim u naslovnoj ulozi bila trijumf autora, djela, kazališta i njegova protagonista. Od onda su najveći baritoni posezali za možda najvećom baritonskom ulogom u verdijanskom repertoaru, a Tibbett je ostao nedostižan uzor prema kojemu su se vrednovala njihova ostvarenja.

Danas je teško predstaviti što je Tibbett značio za Ameriku njegova doba. Bio je oličenje američkoga sna, prvi američki pjevač koji je postigao svjetsku slavu, a da se nije prethodno školovao u Europi, operna, filmska i radijska zvijezda.

Lawrence Mervil Tibbett rođen je 1896. u Bakersfieldu u Californiji. Debitirao je u Metropolitanu 1923. u maloj ulozi u Borisu Godunovu sa Šaljapinom u naslovnoj ulozi. Postigavši 2. siječnja 1925. golem uspjeh kao Ford na premijeri Falstaffa s glasovitim Antoniom Scottijem u naslovnoj ulozi, preko noći je postao zvijezda. Pjevao je na komercijalnim radiopostajama, 1930. nastupio u prvim zvučnim filmovima, bio je prisutan u svakome domu. Njegov sjajan i snažan glas iznimna opsega, od dubokog F do H, jednake snage u svim položajima, s lakoćom je svladavao sve zahtjeve baritonskih i bas-baritonskih uloga. Za razliku od svojih talijanskih baritonskih kolega sa sjajnim visokim registrom, ali manje sonornim dubinama, Tibbett je i u njima postizao primjerenu zvučnost, što je razvidno iz odlomka iz Walküre. Vrhunsko umijeće interpretacije činilo ga je vrhunskim tumačem dramskih baritonskih likova kao što je Jago u Otellu, kojega je bio jedan od najvećih tumača uopće. Bio je pojam Escamilla u Carmen i, naravno, Simona, u kojemu je na najbolji mogući način spojio snažnu dramatiku dužda-pučanina Boccanegre s toplom lirikom oca Simona.

Tibbettov je glas počeo slabiti ranih četrdesetih, posljednju je predstavu otpjevao 1950. Umro je nikada razjašnjenom smrću 1960. godine.

Tibbettova glazbena ostavština, selektivno objavljena na CD-u, koja sadrži snimke odlomaka iz uloga što ih je tumačio s ansamblom Metropolitana nastale od 1926. do 1939, predstavlja ga kao pjevački fenomen, jednako izražajan u belkantističkoj kantileni arije Renata iz Krabuljnoga plesa ili verističkoj dramatici Puccinijeva Scarpije u Tosci. A sasvim je poseban odlomak Wotanov oproštaj i čar vatre iz Walküre. Wotana nije pjevao na sceni, ali na snimci uz Filadelfijski simfonijski orkestar pod ravnanjem Leopolda Stokowskog iz 1934. pokazuje koliko je duboko ponirao u psihologiju lika i kako je glasom mogao dati njegov karakter. Na CD-u su i snimke virtuozne cavatine Figara iz Seviljskog brijača, koju izvodi zapanjujućom lakoćom, lirske Wolframove pjesme večernjoj zvijezdi iz Tannhäusera, prologa iz Pagliaccija, arije Rigoletta, još jedne njegove čuvene kreacije, i odlomak iz francuske opere — arija Valentina iz Fausta. Digitalni remastering snimaka na 78 okretaja zadržao je zvukovnu ljepotu Tibbettovih nastupa i elementarnu snagu njegove umjetnosti. Ukratko, preporuka za ljubitelje veličanstvenih opernih glasova i karizmatičkih umjetnika glazbene scene.

Marija Barbieri