SC za Filmski centar, NSK za Hrvatsku kinoteku

SC za Filmski centar, NSK za Hrvatsku kinoteku

Prema najavama, u Studentskom centru bi se paralelno s Kinotekom u Kordunskoj 1 mogle održavati projekcije filmova Filmskog centra, sve dok ne bude završena faza prikupljanja sve potrebne dokumentacije i novca za preuređenje. U konačnici bi velika dvorana bila preuređena u dvije manje, uz koju bi trebala biti adekvatno uređena i kultna dvorana MM centra, čime bi se dobio centar od tri kinodvorane koje bi služile za prikazivanje nekomercijalnoga filma. U jednoj bi se prikazivali filmovi iz hrvatske i svjetske filmske baštine, druga bi ugošćavala nova ostvarenja iz neholivudske produkcije, dok bi treća bila namijenjena videoradovima i eksperimentalnom filmu. Dodatni prostori služili bi videoteci s istim repertoarom, knjižnici i čitaonici filmskih knjiga i časopisa, a dvorane bi trebale poslužiti i za predavanja o filmu i razgovore s autorima i stručnjacima

Iako su Filmski centar i Hrvatska kinoteka pri Hrvatskom državnom arhivu ustanove koje mnogo toga povezuje, riječ je o bitno različitim institucijama s različitim potrebama.

Podsjetimo, Filmski centar (osnovan 2001) zamišljen je kao središnja filmskokulturna ustanova u gradu Zagrebu, mjesto koje će objedinjavati prikazivačku, predavačku, radioničku, posudbenu, distribucijsku, nakladničko-promotivnu i izložbenu djelatnost povezanu s filmskom kulturom, kao mjesto gdje će se moći pogledati klasični filmovi jednako kao i suvremeni svjetski film, te pronaći filmska literatura, povezati se sa svijetom i promovirati hrvatsku kinematografiju.

Hrvatska kinoteka (osnovana 1979), nacionalni je filmski arhiv koji prikuplja, čuva, obrađuje i provodi mjere zaštite nacionalnoga filmskog fonda, strane filmove distribuirane i prikazivane u Hrvatskoj te drugo, uz film vezano gradivo, a posjeduje najdragocjenije radove nacionalne filmske baštine. Zakoni obvezuju proizvođače filma u Republici Hrvatskoj da predaju Hrvatskoj kinoteci izvorni materijal slike i tona godinu dana nakon proizvodnje filma i jednu nerabljenu kopiju svakoga novog proizvedenoga filma, a uvoznike stranoga filma obvezuju na predaju kopije stranoga filma nakon isteka prava prikazivanja. Pored filmskoga gradiva, Kinoteka sustavno prikuplja i popratno filmsko gradivo (plakate, knjige snimanja i sl.), a posjeduje i muzejsku zbirku filmske tehnike, koja svjedoči o tehničkoj i tehnološkoj razini hrvatske kinematografije.

Kako obje ustanove muče problemi pronalaženja adekvatnijega prostora za rad, u javnosti se često pojavljuju prijedlozi kojima se povezuju ta dva različita problema. Hrvatska kinoteka jedini je nacionalni filmski arhiv u Europi koji nema vlastite kinodvorane, a i prostori za smještaj arhivske građe neprikladni su i premali. Filmski centar pak uopće nema svoga sjedišta, ali zato nedugo od svog osnutka, prvo jedno tjednom, a zatim u dva tjedna termina, pokazuje iznimno vrijedne filmove iz hrvatske i svjetske filmske baštine u Kinoteci u Kordunskoj ulici.

Filmski centar

Dok je Hrvatska kinoteka državna ustanova, pa brigu o njezinu adekvatnom smještaju i radu mora voditi Vlada i Ministarstvo kulture, Filmski centar ustanova je na razini Grada Zagreba, pa o njegovu funkcioniranju trebaju, osim njegovih osnivača, prvenstveno skrbiti lokalne vlasti, odnosno Ured za kulturu Grada Zagreba. Lokalne vlasti pokazale su se pak vrlo agilne pri pronalaženju prostora za važne kulturne ustanove. Kupnja četiri komercijalno propale kinodvorane, od kojih tri u središtu grada, u kojima se planira smještaj Scene HNK Habunek, Plesnog centra i Histriona, infrastrukturna je akvizicija kakvu zagrebačka kulturna scena većdugo ne pamti i koja je samo prije nekoliko godina izgledala poput čiste znanstvene fantastike. Riječ je o akciji koju bi na prvi pogled trebao poduprijeti svatko komu je stalo do kulture u gradu Zagrebu, neovisno o stranačkim odnosima i cehovskoj pripadnosti, no to nažalost nije uvijek slučaj. S druge strane, ako postoji dobra volja mjerodavnih institucija (Ministarstvo znanosti, Studentski centar) da se najveća kinodvorana u gradu Zagrebu (tisuću mjesta), koja sada prikazuje islužene ili slabe filmove s kinorepertoara i nema komercijalnu opravdanost, ustupi na uporabu Filmskom centru, nije mudro da se taj projekt usporava zahtjevom da mu se dodijeli jedna od dvorana (Tuškanac) namjenski kupljena upravo zato da bi ponovno postala drugom scenom HNK.

Ostavimo na trenutak na stranu činjenicu da bi sa stajališta kazališta, to bila propuštena povijesna prilika (o kazališnim osobinama te dvorane bilo je riječi u prošlim brojevima »Vijenca«) i da bi zagrebačka kultura u cjelini (a djelatnost Filmskog centra sigurno jest kultura, za razliku od sadašnjeg repertoara Kina SC) ostala bez potencijalnoga novog prostora (sa četri nova prostora umjesto pet). Bila bi to propuštena prilika i sa stajališta Filmskoga centra, jer bila bi to znatno manja dvorana (za razliku od Kina SC, koje može postati art-multipleks). Toga su svjesni i u samom Filmskom centru, pa se i predsjednik Vijeća Filmskog centra javno zalaže za takvo rješenje.

Studentski centar je, ponajprije zavidnom prostranošću te položajem i drugim sadržajima vezanim uz studentski život (a upravo su studenti najbrojniji posjetitelji sadašnjih projekcija Filmskog centra u Kinoteci u Kordunskoj 1), najbolja lokacija za smještaj Filmskog centra.

Prema najavama, u Studentskom centru bi se paralelno s Kinotekom u Kordunskoj 1 mogle održavati projekcije filmova Filmskog centra, sve dok ne bude završena faza prikupljanja sve potrebne dokumentacije i novca za preuređenje. U konačnici bi velika dvorana bila preuređena u dvije manje, uz koje bi trebala biti adekvatno uređena i kultna dvorana MM centra, čime bi se dobio centar od tri kinodvorane koje bi služile za prikazivanje nekomercijalnoga filma. U jednoj bi se prikazivali filmovi iz hrvatske i svjetske filmske baštine, druga bi ugošćavala nova ostvarenja iz neholivudske produkcije, dok bi treća bila namijenjena videoradovima i eksperimentalnom filmu. Dodatni prostori služili bi videoteci s istim repertoarom, knjižnici i čitaonici filmskih knjiga i časopisa, a dvorane bi trebale poslužiti i za predavanja o filmu i razgovore s autorima i stručnjacima.

Hrvatska kinoteka

Kad je riječ o Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu, ne treba se ni u kojem slučaju pomiriti sa činjenicom da ona još nije dobila na uporabu prostor koji joj je izvorno namijenjen, a to je drugi dio Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u kojem se danas nalazi Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu, što je prvorazredna nacionalna sramota.

Ministarstvo kulture već je 1992. planiralo da se Hrvatska kinoteka smjesti u dio nedovršenih prostora Knjižnice. Budući da je odlučeno da se zgrada Knjižnice na Marulićevu trgu privremeno dodijeli Hrvatskom državnom arhivu, ostalo je neriješeno pitanje Hrvatske kinoteke, koja je smještena u nepovoljnim tehničkim i prostornim uvjetima u Savskoj, no tada je također zaključeno da se mora stvoriti, organizirati i osigurati smještaj ne samo za film nego i za preostalu audio-vizualnu građu, te bi onda na jednom mjestu bila skupljena i čuvana sveukupna hrvatska (pisana, govorna i slikovna) baština, bez obzira na medij ili sadržaj. To pitanje danas je još važnije, jer je posljednjih godina došlo do velikih promjena povezanih s novom informacijskom tehnologijom i novim medijima.

Kako je svojedobno rekao glavni ravnatelj NSK u svom intervjuu za »Vijenac«, prostor, u kojemu je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu (Gruntovnica), a i ostali nedovršeni prostor, koji još nije u funkciji (ukupno nešto manje od 8000 m2), nije nikakav višak prostora, niti je to bio u doba kad je Knjižnica projektirana. Taj je prostor od početka dio cjelovitoga projekta Knjižnice, koja je zbog nedostatka novca građena u dvije faze, a od ukupno četrdeset i pet tisuća četvornih metara, koliko je ukupni projekt bio, određeno je da prva faza mora biti negdje oko trideset i osam tisuća. U tu su prvu fazu smještene sve bitne funkcije Knjižnice (bez kojih ona ne bi mogla djelotvorno funkcionirati), uključujući i smještaj cjelokupnoga fonda, no i dio sadržaja za koje je prostor bio predviđen u drugoj fazi (zbirke građe posebne vrste, razvojna služba te administracija), što ide na račun funkcionalosti i veličine prostora za funkcije i sadržaje koji su izvorno bili predviđeni u tom prostoru. Najizrazitija posljedica toga jest već danas nedovoljan prostor, odnosno nedovoljan broj korisničkih mjesta, što osobito dolazi do izražaja u nekim dijelovima godine kad Knjižnica jednostavno ne može osigurati mjesta za sve koji bi u njoj radili, a nedostaje joj 250-300 korisničkih mjesta.

Zamjena se u izgrađenom prostoru nije mogla naći za veliku dvoranu od petsto mjesta, koja je predviđena i planirana kao višenamjenska (i u kojoj bi Hrvatska kinoteka mogla prikazivati svoje filmove). Tko je došao na ideju da se Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu tamo smjesti, još nije poznato, ali je glavni ravnatelj NSK potvrdio da ga je sredinom siječnja 1998. tadašnji ministar pravosuđa Miroslav Šeparović nazvao telefonom i priopćio mu tu odluku, kako za to ne bi doznao iz novina, a vodstvo NSK nije bilo pitano za mišljenje, pa čak ni unaprijed informirano. Nakon toga Knjižnica je uputila dopis Vladi, u kojoj je objašnjeno o kojem je prostoru riječ i zašto je on ostao nedovršen te naznačeni kriteriji za možebitnu privremenu uporabu toga prostora do konačnog uređenja za potrebe Knjižnice, no odluka nije bila promijenjena, nego je potom započeto s radom na projektu uređenja prostora za tu namjenu. U siječnju 2000, nakon promjene vlasti, prema navodima g. Stipanova, ministar kulture Vujić bio se jako zauzeo da bi došlo do promjene odluke Vlade, da se ta odluka poništi, no odluka je provedena i Gruntovnica djeluje u tom prostoru. Gruntovnici bi se mogao dati administrativni prostor uređenjem nekih zgrada u Zagrebu koje Ministarstvo obrane ustupa za civilne svrhe, jer su njezine potrebe daleko jednostavnije od onih koje ima NSK.

Od prije spomenutih nešto manje od osam tisuća četvornih metara, što je ostalo neuređeno unutar zgrade NSK, Gruntovnica je od Vlade dobila na uporabu otprilike dvije i pol tisuće m2. Preostali je dio nedovršen, a tom dijelu pripada i spomenuta dvorana od petsto mjesta s prostorom za izložbe, kao i dijelovi u koje su trebale biti smještene zbirke, razvojna služba te administracija.

Neosporno je da bi se pitanje dvorane za prikazivanje filmova iz Hrvatske kinoteke moglo privremeno riješiti unajmljivanjem jedne manje kinodvorane (iako manji dio njezina fundusa prikazuje i Filmski centar), no trajno i konačno rješenje za kvalitetan smještaj cjelokupne filmske građe (a i multimedijalne dvorane) mora biti u sklopu NSK, u prostorima koji su u tu svrhu i sagrađeni. Hrvatska kulturna i znanstvena javnost ne bi se nikako smjela pomiriti sa sadašnjim stanjem, te bi dovršenje NSK, a u sklopu toga i osiguravanje prostora za smještaj Hrvatske kinoteke, trebalo biti jedan od ključnih zahtjeva kulturne javnosti upućenih Vladi, neovisno o tome koje će je stranke sačinjavati.

Goran Ivaniš