Vijenac 235

Opera

London: Her Majesty’s Theatre, Andrew Lloyd Webber, Fantom u operi

Savršen proizvod

Prizor Masquerade zahvaljujući kostimskoj raskoši Marije Björnson i atraktivnoj koreografiji Gillian Lynne djeluje spektakularno, iako je na sceni samo tridesetak izvođača

London: Her Majesty’s Theatre, Andrew Lloyd Webber, Fantom u operi, dir. Michael England, red. Harold Prince

Savršen proizvod

Prizor Masquerade zahvaljujući kostimskoj raskoši Marije Björnson i atraktivnoj koreografiji Gillian Lynne djeluje spektakularno, iako je na sceni samo tridesetak izvođača

Mjuzikl Fantom u operi Andrewa Lloyda Webbera postavljen je u 99 gradova u 18 zemalja. Vidjelo ga je više od 58 milijuna gledatelja, koji su Fantomovu blagajnu napunili s 1, 3 bilijuna funti. Priča o fantomu u Pariškoj operi poznata je iz nekoliko filmskih ekranizacija, a iz cijelog kolopleta uspjeha oko Fantoma ispao je jedino njegov izvorni autor Gaston Leroux. Rođen godine 1868, Leroux se poslije kraće novinarske karijere, tijekom koje je bio sudski izvjestitelj, kazališni kritičar i inozemni dopisnik dviju vodećih pariških novina, posvetio pisanju romana kojih je do smrti 1927. napisao šezdeset tri.

Mjuzikl Fantom u operi vjerno slijedi duh Lerouxova romana. Andrew Lloyd Webber skladao je nekoliko privlačnih melodija i spretno ih protkao cijelim djelom. Ambijent Pariške opere i doba Meyerbeerovih grandioznih opera dobro su njemu i tekstopiscima Charlesu Hartu i Richardu Stilgoeu poslužili za fino parodiranje velike opere i mušičavih opernih primadona. Webberova mjuzikalska glazba opernog stila i spektakularna scenska mašinerija postigli su pun pogodak u publike. Fantom je praizveden u londonskom Her Majesty’s Theatru 9. listopada 1986, gdje se do danas izvodi iz večeri u večer, uz dvije popodnevne matineje tjedno. Nedavno je popis brojnih nagrada proširio Nagradom Laurencea Oliviera za 2002. u kategoriji najpopularnijega mjuzikla.

Kostimska raskoš

Popodnevna matineja jednog siječanjskog utorka u Her Majesty’s Theatru bila je, kao sve predstave, puna. Predstava nakon više od šest tisuća izvedaba nimalo ne pati od nedostatka svježine. Protagonistički trio: Richard Halton kao Fantom (inače alternacija poznatoj mjuzikalskoj zvijezdi Johnu Owenu-Jonesu), Celia Graham kao Christine i Matthew Cammelle kao Raoul, izgledom, odnosno točno propisanim kostimom i maskom, te bojom glasa i punom profesionalnom angažiranošću nastupa, jako podsjeća na izvornu podjelu — Michaela Crawforda, Sarah Brightman i Stevea Bartona.

Režija Harolda Princea uz producentsku potporu Camerona Mackintosha i The Really Useful Theatre Company omogućava trenutne promjene dvadesetak prizora i spektakularnost nekih od njih. To je u prvome redu pretvaranje scene u podzemne labirinte Pariške opere, kada pozornicu preplavljuje masa svijeća, a scenski dim dočarava podzemno jezero. Prizor Masquerade zahvaljujući kostimskoj raskoši Marije Björnson i atraktivnoj koreografiji Gillian Lynne djeluje spektakularno, iako je na sceni samo tridesetak izvođača. Pad kristalnoga lustera što ga je prouzročila Fantomova srdžba u finalu prvoga čina odvija se iznad gledatelja u parteru, ali luster u posljednji trenutak sigurno prizemljuje na pozornicu.

Besprijekoran zvuk

Fantom u operi savršeni je kazališni proizvod. U njemu je sve do tančina promišljeno i proračunato u umjetničkom, tehničkom i financijskom smislu. Ozvučenje i sound design besprijekorni su, orkestralna izvedba pod vodstvom Michaela Englanda izvrsna. Niz ostalih tumača ostvaruje slikovite likove. Rasplet tragične ljubavne priče nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Prelijepa mlada operna pjevačica Christine zaljubljuje se u bogata pokrovitelja Opere Raoula. To rasbješnjuje njezina anđela glazbe, unakaženoga mladog skladatelja i Christinina učitelja pjevanja, koji se kao fantom pod maskom skriva u podzemnim labirintima.

Kada u konačnici Fantom stavlja Christine pred odluku — hoće li poći s njim ili će on ubiti njezina zatočena zaručnika, ona pristaje kako bi spasila Raoula. Ta žrtva toliko gane Fantoma da ih on oboje pušta, a sam nestaje u ponoru vlastite nesreće.

Završni dramatski suspense na kraju i zanosne Webberove melodije zalog su uspjeha mjuzikla koji, pored Londona, jednakim intenzitetom traje i u New Yorku. Tamo se Fantom izvodi u Majestic Theatru, kao druga produkcija postavljena nakon Londona u siječnju 1988, također sve do danas, a nema izgleda ni razloga da ne potraje još godinama.

Davor Schopf

Vijenac 235

235 - 6. ožujka 2003. | Arhiva

Klikni za povratak