Pučina lutkarske mašte

»LuKa«, revija za lutkarsko kazalište, gl. ur. Igor Mrduljaš, br. 16 i 17, Zagreb, 2002.

Već osmu godinu Zagrebačko kazalište lutaka (ZKL) izdaje svoje glasilo — »LuKu«, reviju o lutkarskom kazalištu čije je ime složenica prvih dvaju slova riječi u sintagmi lutkarsko kazalište. »LuKa« je tijekom vremena rasla i razvijala se te već poodavno prerasla okvir pukoga glasila i pretvorila se u istinsku sigurnu luku svih koji se bave lutkom u svim njezinim pojavnim oblicima — od kazališne lutke do lutke kao pomagala u psihoterapiji djece i mladeži. »Lu(T)Ka« (slovo T s kuglicom na vrhu stilizirana je lutka — simbol časopisa) prati događanja u lutkarskom glumištu, posebice hrvatskom, ali i svjetskom. Časopis u ovom broju na svojim stranicama predstavlja repertoare hrvatskih lutkarskih kazališta; izvješćuje s festivala — 35. PIF (Zagreb), 7. revija lutkarskih kazališta (Rijeka), Lutke 2002 (Ljubljana); informira o gostovanjima naših lutkarskih družina u inozemstvu — ZKL na međunarodnom festivalu kazališta za djecu Subotica 2002 (predstava Palčićosvojila je dvije nagrade: Marina Kostelac za ostvarenje naslovne uloge i Vesna Balabanić za kreaciju lutaka) i Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke u Beckescabi (Mađarska) i Firenci (Italija). Redovita rubrika u kojoj »LuKa« slikom i riječju predstavlja ugledne lutkarske umjetnike upoznaje nas s radom češko židovskog lutkara Tomaša Jelineka. Razgovor je vodio Đ uro Roić, Jelinekov dugogodišnji prijatelj, što je omogućilo detaljnije upoznavanje korijena Jelinekova nadahnuća. Iznimno opširnom i zanimljivom razgovoru trebala je ipak prethoditi uvodna zabilješka u kojoj bi Jelinekov lutkarski rad i značaj bio pobliže predstavljen slabijim poznavateljima svijeta lutaka. U svakom broju »LuKa« objavljuje umetak Izradi sam svoju lutku (u ovom broju iz pera Tille Durieux). Višebojni tisak na kvalitetnu papiru i uspjelo likovno oblikovanje (Ismena Meić) još su jedan od razloga da se s »LuKom« otisnemo na čarobnu pučinu lutkarske mašte.

Ljubica Ivanišević