Ples kao komunikacija

Ples kao komunikacija

Istraživanja o komunikaciji ukazuju da se više od 70 posto odnosi na neverbalnu komunikaciju, što uključuje ton glasa, repeticiju, teksturu, zvukove, disanje, geste, ekspresije lica, napetosti mišića

U sklopu aktivnosti Polygona — Centra za istraživanja i razvoj projekata u kulturi, nakon provedena istraživanja o potrebama i mogućnostima primjene programa koji objedinjuju različite umjetnosti i terapijsku praksu, pokrenuta je inicijativa kojom se podupire razvoj edukacije i treninga iz područja umjetničkih terapija (Arts Therapies), u suradnji s hrvatskim i međunarodnim institucijama. Prvi u nizu stručnih praktikuma Plesom i pokretom ka razvoju kreativnosti održan je od 22. do 24. studenog 2002. u prostorima Učiteljske akademije u Zagrebu uz stručno vodstvo Penelope Ann Best, M. C. A. T. (Master of Creative Arts Therapy).

Penelope Ann Best profesionalna je plesna terapeutkinja, predavačica i mentorica University of Surrey Roehampton, članica britanskog Institute of Teaching and Learning te programska kozultantica nekoliko ustanova u Velikoj Britaniji i u svijetu.

U razgovoru s njom dotaknuli smo općenite teme kako bismo predočili interakciju plesne umjetnosti i terapijske prakse te važnost razvoja kreativnosti na kojoj se zasniva zdrava komunikacija.

Kako tumačite komunikaciju i njezine manifestacije u našem svakodnevnom životu?

— Istraživanja o komunikaciji ukazuju da se više od 70 posto odnosi na neverbalnu komunikaciju što uključuje ton glasa, repeticiju, teksturu, zvukove, disanje, geste, ekspresije lica, napetosti mišića itd. Neverbalno izražavanje esencijalna je komponenta u cjelokupnoj dimenziji onoga što nazivamo komunikacijom.

Mogu li se ljudi razumjeti bez riječi?

— Citirat ću prof. Batesona: »Mi ne možemo ne komunicirati«. Mi komuniciramo vrlo dobro i prije nego progovorimo, i to je ples koji se nastavlja cijeloga našeg života. Duboki i jaki osjećaji mnogo se lakše mogu pokazati, osjetiti i razumjeti na neverbalnoj razini. Primjerice, razmislite o načinu na koji se opisuje neki grozan ukus, neki zastrašujući ili uzbudljiv događaj. Sve te situacije mnogo lakše i brže izgovorit ćete ekspresivnom grimasom lica, tonom glasa i pokretom tijela negoli riječima.

U terapiji pokretom i plesom postoje tehnike promatranja kojima se analizira napetost tijela (tension flow) i tijelo u prostoru (space flow) dovode u suodnos i nadopunjuju. Terapeut usklađuje različite tehnike i prilagođava se klijentu stvarajući prostor empatije i povjerenja, što nadalje omogućava razumijevanje i komunikaciju.

Metafore i slike u velikoj mjeri pomažu taj proces. Sposobnost da kreiramo simbole, pokrenemo maštu i igru, s riječima, slikama, pokretima i objektivima, sve to pomaže našoj komunikaciji s okolinom.

Koje su dodirne točke između plesa kao umjetnosti i terapije?

— Postavljati granice između plesa i terapije vrlo je škakljivo pitanje iz razloga što isto tako postoji i razlika između edukacije i terapije, i razlika u odnosu terapeut — učenik. Ako pitate da li je ples sam za sebe terapeutski proces, u tom slučaju to je drugo pitanje. Za mene osobno preklapanja koja se događaju između plesača/koreografa ili bilo kojega drugog umjetnika i terapeuta umjetnostima događaju se u ovim područjima: kreativnost, improvizacija, bivanje u nepoznatom mjestu koje stvara nelagodu jer ne znamo što će se dogoditi sljedeće: otpuštanje očekivanja; vjera u proces; usklađenost i tok; sposobnost savladavanja nelagode. Također su važni: oblikovanje, uobličavanje, sadržaj, odlučivanje... Ovo je stvarno samo doticanje velike nepregledne teme.

Može li se dakle ples tretirati kao generator promjena?

— Terapija plesom i pokretom kreativna je terapija, koja pronalazi svoje izvore u samoj naravi plesa. Klijent ne mora poznavati plesne vještine ili biti fizički treniran, jer žarište je na terapijskom procesu. U samu procesu klijent uči izražavati osobno stajalište te je na svoj jedinstven način u mogućnosti prenijeti ono što misli i osjeća. S vremenom taj proces prerasta u osvještavanje tijela, korelaciju pokreta s emocijama i učvršćivanje odnosa s okolinom.

Razgovarala Branka Cvjetičanin