O Hrvatskom proljeću

Zdravko Bartovčak, Svjedočenje jednog sudionika u povijesnim zbivanjima 1971. godine, Matica hrvatska Karlovac, 2002.

Posvetom »svim neznanim sudionicima Hrvatskog proljeća 1971. god. koji su nosili veliki teret na svojim leđima, a za uzvrat nisu nikada ništa tražili, jer su sve žrtve podnosili za svoju hrvatsku domovinu« Zdravko Bartovčak istaknuo je osnovnu misao koja ga je potaknula da na papiru zabilježi svoje uspomene na burni dio povijesti Lijepe naše — velik dio tereta Hrvatskoga proljeća na svojim su leđima iznijeli ljudi čija imena neće ostati zabilježena u povijesnim knjigama — te iznio svoje stajalište o tim događanjima, stajalište intelektualca koji je u nemirnim vremenima koja su kulminirala te, za mnoge sudbonosne, 1971. nastojali očuvati svoj moralni i nacionalni integritet ne ustručavajući se borbe s tabu temama monolitnoga jednopartijskog sustava, a poštujući pritom prava manjinskih naroda u Republici Hrvatskoj. Iznoseći događaje iz sasvim osobnoga kuta Bartovčak manjim dijelom ispisuje kroniku Hrvatskoga proljeća (u dijelu vezanu uz Karlovac), a više su prostora dobili ljudi — od karakternih i poštenih do beskičmenjaka i gotovo zlikovaca. Prostor koji im je autor posvetio ovisio je isključivo o njihovoj ulozi u njegovu životu. O ispravnosti Bartovčakovih stajališta i njihovoj podudarnosti s tadašnjim zakonskim odredbama najrječitije svjedoči podatak da on ni dana nije bio u zatvoru. U nemogućnosti da u okviru zakona iznađu način za obračun s njim tadašnji vlastodršci utekli su se moralnom blaćenju i egzistencijalnoj ucjeni. U tešku vremenu borbe za egzistencijalni opstanak koje je uslijedilo nakon Hrvatskoga proljeća Bartovčak je još jednom potvrdio svoj moralni legitimitet, koji ga je, dva desetljeća poslije 1991, doveo do položaja prvoga republičkog javnog pravobranitelja i suca Ustavnog suda Republike Hrvatske (1992-1999).

Svjedočenje je kratka kronika Bartovčakova života, u kojoj autor iznosi vrlo jasne i nedvosmislene stavove o svim pitanjima kojih se dotiče — od Drugog svjetskog rata do današnjih dana. Premda u uvodnom dijelu (o djetinjstvu) usporena tijeka opterećena nepotrebnim balastima, Svjedočenje dobiva na dokumentarističkoj težini početkom Bartovčakove pravničke karijere u Bjelovaru (1957) i posebice Karlovcu, u kojem ga i zatječu burne godine Hrvatskoga proljeća.

Bez želje da uveličava svoju ulogu u povijesnim zbivanjima Bartovčak Svjedočenjem pridodaje, kako će sam reći, kamenčić kao prilog potpunijoj slici velikih povijesnih događaja.

Sandra Cekol