Nove putanje letjelica

Nove putanje letjelica

Rafiniran osjećaj za kolorit, nakon poznatih crno-bijelih slika sa shematskim prikazima brodova iz devedesetih godina, te naglašena plošnost prikaza samo su neke od odlika nanovijih autoričinih platana. Uz plošnost, tehnička dorađenost, preciznost i izbor motiva pridonose, nadalje, dojmu o industrijski proizvedenim artefaktima

Već više od dvadeset godina na umjetničkoj sceni, Nina Ivančić i dalje je zaokupljena problemom slike kao medija. To pokazuje i njezina najnovija izložba u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, gdje su izloženi autoričini recentni radovi nastali tijekom prošle i ove godine. Izloženo je desetak slika s prikazima različitih tipova aviona u tehnici akrilika na platnu.

Od početka osamdesetih godina, kada je jedna od naših najizrazitijih predstavnica nove slike — umjetničke tendencije koja je obilježila internacionalnu i domaću likovnu scenu — pa sve do danas, umjetnica fokusira odnos između slike i likovnih pojmova.

Avioni, mehanika, mašta...

U posljednjoj seriji Ivančić nastavlja s preispitivanjem slikarskoga medija, ali i pojma umjetnosti općenito, u smislu reprezentacijske prakse. Što slika zapravo prikazuje, kakav je njezin prostor, u kakvu su međuodnosu pojedini djelovi, koliko se približava ili, pak, udaljuje od realnih modela, kakvu ulogu igra zbilja — samo su neka od pitanja koja se problematiziraju u ovom ciklusu.

Kao polazište za razradu složene kolorističke kompozicije, Ivančić uzima iz priručnika za modelarstvo shematski prikaz letjelice. Bočni i frontalni prikazi aviona ukomponirani su, tako, s elipsoidnim, trapezoidnim, trokutastim ili amorfnim oblicima na raznobojnim pozadinama. Nefiguralni i figuralni motivi stopljeni su u cjelinu, kao i sekcije ravnomjerno nanesene boje i čiste linije. Rafiniran osjećaj za kolorit, nakon poznatih crno-bijelih slika sa shematskim prikazima brodova iz devedesetih godina, te naglašena plošnost prikaza samo su neke od odlika nanovijih autoričinih platana. Uz plošnost, tehnička dorađenost, preciznost i izbor motiva pridonose, nadalje, dojmu o industrijski proizvedenim artefaktima.

Poetika dovedena do vrhunca

Realni, vizualni predložak aviona u slikaričinim djelima gubi realističku komponentu i postaje tek jedna od plošnih, nedefiniranih formi koje sačinjavaju sliku. No ne možemo reći da je riječ o apstraktnim slikama, jer svatko vidi letjelicu. Motiv zrakoplova, stoga, kao vizualni znak može se protumačiti kao privid kretanja, privid modela ili jednostavno privid letjelice. Isto tako, avion znači i narativnu komponentu slike — tijela koje se kreće i poništava granicu između sadašnjosti, prošlosti i budućnosti kao i vremena koje prolazi.

Kako, međutim, shvatiti prostor u slici, odnosno sve ono što nije prikaz letjelice — najrazličitije oblike u harmoničnom, oku ugodnu odnosu, koji su pobacani po jednoličnim, u većini slučajeva, monokromnim — ljubičastim, modrim, žutim ili narančastim — podlogama. Kad je riječ o prostoru slike, i on je ovdje, kako vidimo, doveden u pitanje. Iarazita plošnost i dvodimenzionalnost u ovim djelima trebala bi upućivati na sve samo ne na prostornost ili treću dimenziju. Autorica izložbe Leonida Kovač, pred autoričinim slikama, postavlja niz pitanja u vezi s tim problemom, primjerice, što zapravo poimamo kao prostor, postajemo li svjesni što plošnost sadrži ili, pak, što se proizvodi u procesu oplošnjavanja.

Kustosica ističe kako je riječ o plošnosti koja »dezintegrira plan slike, pri čemu ono što je u kadru vidljivo kao reprezentacijsko ne priziva asocijacije na klasični trodimenzionalni prostor, već na prostor svojevrsnih kombinatornih igara«.

Izložba Nine Ivančić može se razgledati do 16. ožujka.

Romina Perić