Kontrolirani proces rada

Kontrolirani proces rada

Koreografski centar u Montepellieru u Francuskoj samo je jedan od dvadeset i jednog istovrsnog centra u toj zemlji, namijenjen produkciji i promociji suvremenoga plesa

Francuski institut u Zagrebu, u suradnji s Kulturno-informativnim Centrom (KIC), pokrenuo je seriju projekcija filmova o plesu. U okviru toga projekta već su prikazana dva dokumentarna filma, koji na različite načine analiziraju rad na nekom specifičnom plesnom eksperimentu. Projekt i programe vodi (francuska) plesačica i (hrvatska) koreografkinja Irma Omerzo.

Još 17. siječnja prikazan je film Bruit blanc (Bijeli šum), Autour de Marie-France, u režiji Valérie Urréa. Riječ je o dvodijelnom filmu iz 1998. godine, koji prikazuje rad poznate francuske koreografkinje Mathilde Monnier s autističnom djevojkom Marie-France. U prvome dijelu vidimo konačni proizvod proizašao iz te suradnje, dok je drugi dokumentarističke naravi i nastoji u kratko vrijeme predstaviti dugotrajan proces nastajanja projekta. Mathilde Monnier inače je ravnateljica koreografskog centra u Montepellieru u Francuskoj, koji je samo jedan od dvadeset i jednog istovrsnog centra u toj zemlji, namijenjen produkciji i promociji suvremenog plesa. Takvi centri dodjeljuju se na upravljanje, na određeno vrijeme, pojedinom koreografu, koji se tom prilikom koristi za istraživanje i rad na vlastitom projektu. Osim toga, centri se bave filmskom ili videoprodukcijom te edukacijom profesionalnih i amaterskih plesača, a u njemu se mogu zapošljavati i profesionalci.

Film je posebno zanimljiv u praćenju istrenirana plesača koji kreće iznova, iz potpuno drukčijeg kuta, analizirati pokrete tijela. Osobito je snažan u svjedočenju koliko rad na plesnoj kretnji može pomoći autističnoj osobi i koliko vrijedi raditi na istraživanju plesa kao terapeutske vještine.

Za tu priliku Irma Omerzo je kao gošću pozvala koreografkinju Kseniju Zec, koja radi u kazalištu za slijepe i slabovidne Novi život u Zagrebu. Ona je s gledateljima podijelila iskustva o suradnji s ljudima s posebnim potrebama. U zagrebačkoj publici film je potaknuo razmišljanja ponajprije o stvarnim ciljevima te o etičnosti takvih i sličnih projekata, a također o mogućnostima plesa kao terapeutske vještine.

Uživanje u pokretu

Siuresnes cités danse naslov je drugoga filma iz ciklusa, prikazana 12. veljače. Riječ je također o dokumentarnom filmu, koji govori o suradnji petero različitih koreografa s hip-hop plesačima. Film je nastao 1999, a sniman je u kazalištu Jean Vilar u Suresnesu, čiji je ravnatelj htio kao plesni projekt konfrontirati klasično i suvremeno izučene plesače s uličnim plesnim vokabularom. Film na duhovit način naznačuje kako kontrolirani proces rada na plesnoj predstavi utječe na, dosad, potpuno neovisne hip-hopere te kako pojedini koreografi pristupaju novomu plesnom izrazu i nešto drukčijim plesačima. Vidimo probe, isječke iz predstava, intervjue s autorima i međusobne razgovore i odnose sudionika, gledamo jednostavno uživanje u pokretu.

Možda je još zanimljivije od filma bilo slušati zagrebačke hip-hopere kako govore o svojoj plesnoj sceni, a ona je vrlo aktivna, ali tiha i frajerska baš koliko treba. No radi se već i na većim plesnim projektima, koje smo nedavno imali prilike gledati u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Jelena Mihelčić