Kloniranje i bioetika

»Novi Kamov«, br. 4, sv. 4, god. II, Izdavački centar Rijeka, 2002.

»Novi Kamov« drugo je godište izlaženja zaključio sa četiri sveska, kako je i planirano uređivačkom politikom. U ovom broju nalaze se dva temata, od kojih je jedan znanstveni, a drugi književni. Prilog o bioetici nastavlja se na trend filozofskog i medicinskog raspravljanja o problemima kloniranja i genetskog inženjeringa, trend koji je u nas u posljednje vrijeme u priličnoj mjeri prisutan u medijima, javnim raspravama i stručnoj literaturi. Dapače, zastupljen je u tolikoj mjeri da bi neupućen gledatelj, slušatelj ili čitatelj mogao pretpostaviti da je Hrvatska jedna od naprednijih europskih zemalja i da se u nas — sudeći prema tome koliko se priča o bioetici — naveliko klonira, istražuje u institutima vrijednim nekoliko stotina milijuna dolara, ili da hrvatska vlada u tu znanstvenu svrhu izdvaja basnoslovne svote. Nepoznat Netko prateći medijsku zastupljenost bioetičke problematike ni po čemu ne bi mogao pretpostaviti da su najveći problem akademske zajednice hladni pogon, nepostojeća autonomija sveučilišta ili pak obračunavanje sa znanstvenim kadrom koji u velikom broju slučajeva po inerciji prima sitnu, ali slavodobitnu plaćicu, za koju uglavnom tobože radi na nepostojećim projektima, parazitirajući na inertnom i od socijalizma naslijeđenom mastodontskom, neproduktivnom i centraliziranom sveučilišnom sustavu. Bilo kako bilo, bioetika je kao znanstvena disciplina u ovoj zemlji uspjela izboriti mjesto pod suncem, te je logično da je interes za nju više akademski negoli praktični: moralna načela kojih se ona drži sasvim su u skladu s tehnološki zaostalim istraživačkim pogonom.

U ovom se tematu mogu pročitati tri zanimljiva teksta u kojima se govori o genetičkom inženjeringu i našem odnosu prema vlastitom genetskom identitetu. U prilogu Elvija Baccarinija razmatraju se neka temeljna i praktično važna pitanja koja su nam gotovo donedavno bila poznata iz filmova i SF-literature, a sada su postala stvarna prijetnja, npr. kvaliteta genetskog materijala kao preduvjet za zapošljavanje, čime se arijevske teorije o superiornosti ponovno javljaju, no ovaj put u tehnički savršenijem i lako provedivu obliku. Pritom ne treba ni spominjati kako genetska manipulacija bilo koje vrste može uzrokovati brojne probleme. U tekstu Snježane Prijić-Samaržije razmatra se moralni i zakonski status pobačaja, a Marija Šimoković govori o etičkim i pravnim problemima kloniranja. Analizirajući pojmovni instrumentarij kloniranja, ujedno razmatra njegovu sadašnju zakonsku regulativu i moralne dvojbe koje ono izaziva. Pritom je osnovna zamjerka dakako usmjerena na njegov nehumani karakter: kloniranjem se uništava jedinstvenost i neponovljivost osobe i ugrožava ljudsko dostojanstvo. U književnom dijelu časopisa nalaze se četiri priloga od kojih svakako treba izdvojiti ulomak iz romana Hram oblaka Davora Velnića. Autor u svojoj fantastičkoj pripovijesti uspješno izbjegava zamku terapeutske literature i pomodarskih priručnika za duhovnost. Opisujući boravak stranca na otoku redovnika stvara meditativnu i privlačnu atmosferu nakon koje čitatelj poželi pročitati i cijeli roman. U bloku književnosti nalaze se i pjesme Giacoma Scottija; autor oduševljava živahnošću i dinamičnošću svoje poezije, koja na jednostavan način velike motive uspijeva ocrtati kao živopisne i opore mediteranske krokije; jednostavnost i vitalizam njegove su osnovne značajke. »Novi Kamov« broji oko stotinu stranica i solidan je prosjek među hrvatskim časopisima. Grafički nenametljiv i pregledno tiskan, za svoje bi se mjesto pod suncem trebao izboriti ponešto kvalitetnijim i provokativnijim izborom tema i autora.

Tonči Valentić