Devetnaestero

Devetnaestero

Već četvrtu godinu redomice Matičin Odjel za kazalište i film pod vodstvom pročelnika Mire Gavrana, uz kreativnu suradnju Ane Lederer i Željke Turčinović te agilnu operativu Krešimira Blaževića, priredio je znanstveno savjetovanje o suvremenoj hrvatskoj drami

Ovogodišnji je skup bio usmjeren na propitivanje suvremene hrvatske drame u suodnosu s problemskim trokutom kazalište — mediji — proza. Odmah je razvidno da su povijesnome provoditelju silnica i izvršitelju naloga što pridolaze iz drame — kazalištu, dodana dva suaspektna polja stvarne aktualnosti i velike važnosti baš za današnju dramu i kazalište: mediji i proza. Tim se problemskim sklopom/sklopovima pozabaviše devetnaestorica sudionika iz Hrvatske i šest stranih zemalja: Bosne i Hercegovine, Slovačke, Slovenije, Italije, Španjolske i Poljske. Najavljena makedonsko-hrvatska teatrologinja iz Skopja, Jelena Lužina, nažalost nije mogla doći u Zagreb.

Prvi dan sedam

Nakon što su nadahnutim pozdravnim slovom i kratkom uvodnom besjedom skup otvorili akademik Nedjeljko Fabrio u ime Matice hrvatske i Miro Gavran u ime organizatora, prvoga je dana podneseno sedam priopćenja. Darko Gašparović izložio je teze o hrvatskom kazališnom piscu između samosvijesti i pritiska medija. Ustvrdivši da mediji u suvremenom svijetu sve više uz informativnu preuzimaju i formativnu, pa i deformativnu funkciju, zaključio je da je pod tim udarom i kazališni pisac, koji se protiv negativnih pritisaka najbolje može braniti izgrađenom samosviješću. Željka je Turčinović vrlo iscrpno i temeljito izvijestila o dramskom programu Hrvatskoga radija, označivši ga važnim promotorom suvremene hrvatske drame. O drami Giga i njezini Lade Kaštelan, napisanoj prema motivima poznatoga romana Milana Begovića, govorila je Adriana Car-Mihec. Iz uvjerljive raščlambe dramskoga predloška izvukla je logičan zaključak da je to djelo u opusu Lade Kaštelan nepravedno slabije vrednovano, zbog ne odveć uspješna, dosad jedinog, kazališnog uprizorenja. Helena Sablić Tomić ispitala je ženski identitet na primjeru monodrame Zašto sam vam lagala, koju je prema romanu Julijane Matanović nedavno uspješno predstavila glumica Vlasta Ramljak. Kombinacijom riječi i slike pokazano je prenošenje proznoga diskursa u kazališni medij. Dva su izlaganja u središte ispitivanja uzela dramsko djelo Ivana Kušana. Najprije je Sanja Nikčević analizirala pojavnost najpopularnije Kušanove scenske tvorbe, pučkog igrokaza Čaruga, u novom tisućljeću, a potom se Igor Mrduljaš zapitao: Zašto glumište devedesetih nije prepoznalo Kušana? Njegova teza, da je razlogom tome strah i kukavičluk ravnatelja hrvatskih kazališta, i uopće svih koji odlučuju o repertoaru, zbog skrivena subverzivnog značaja Kušanova dramskog pisma, izazvala je prilično zanimljivu raspravu. Zaključeno je da bi i danas dva zaobiđena djela — Svrha od slobode i Vodvilj — imala štošta reći hrvatskom gledatelju.

Drugi dan međunarodno

Drugi je dan ponudio doista raznovrsnu facetu dramskokazališnih problema. Tako je Ana Lederer znalački prozborila o redatelju u hrvatskom kazalištu devedesetih, slovački teatrolog i redatelj Michal Babiak usredotočio se na postmodernu u dramskome opusu Mire Gavrana, Jasen je Boko izlagao o temi hrvatskoga kazališta u ogledalu medija A. D. 2003, a redatelj Marijan Bevk iz Slovenije ocrtao je sliku hrvatske drame na radiju samostalne Slovenije. Marko Kovačević iz Sarajeva stavio je pod analitičku lupu časopis »Kazalište« u kojemu je prepoznao nov način teatrološke recepcije, Antonia Blasina Miseri izvijestila je skup o (još prilično slaboj) recepciji Miroslava Krleže u Italiji, a novakinja Odsjeka za povijest književnosti Zavoda HAZU Lucija Ljubić na korektnoj je razini komentatorske informacije prikazala odnos proznog i dramskog na primjeru romana Ante Tomića Što je muškarac bez brkova i istoimene scenske prilagodbe u režiji Snježane Banović na Sceni Habunek zagrebačkoga HNK.

Treći dan bez trećega

Treći i završni dan otvorila je visokom razinom znanstvenoga diskursa Lada Čale Feldman. Suvereno izloživši tri modela suvremene kazališne prakse, koje je nazvala Krležiana/Senkeriana/Stoppardiana, lucidno uočivši sličnosti i razlike, svoju je teatrološku misao sjajno vodila i dovela do sinteze. Gordana Muzaferija, profesorica hrvatske književnosti Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, pozabavila se dobro znanim modelom teatra u teatru, istraživši načine kojima se on oblikovao u kazalištu Mire Gavrana. Španjolac Francisco Javier Juez Galvez upoznao nas je s nimalo veselom činjenicom da je od cijeloga korpusa hrvatske dramatike 20. stoljeća u Španjolskoj izvedena jedino Begovićeva drama Bez trećega sredinom pedesetih godina. I napokon, u završnome četverolistu nastupile su Dubravka Zrnčić Kulenović iz Sarajeva (Hrvatski autori na bosanskohercegovačkoj sceni od 1996. do 2002), Katja Bakija (Cvijeta Zuzorić kao tema u suvremenoj drami i kazalištu), još jedna novakinja, Martina Petranović (»Slučaj Hamlet« Ane Prolić) i poljska teatrologinja Jolanda Dziuba iz Gdanska (Prožimanje pastoralne tradicije u dramskom stvaralaštvu generacije »prologovaca«).

Naposljetku valja spomenuti da su predstavljena dva nova izdanja: na hrvatskome već poznata Antologija na novata hrvatska drama u izboru Sanje Nikčević (nakladnik Fakultet za dramski umetnosti Skopje, prevoditelj Venko Andonovski, urednica Jelena Lužina) i posljednji broj časopisa »Kazalište« koji izdaje Hrvatski centar ITI. Završno je Miro Gavran navijestio održavanje Matičina znanstvenog skupa o suvremenoj hrvatskoj drami, zajedno s filozofskim temama, u Sarajevu od 7. do 12. travnja 2003.

Darko Gašparović