Boje su emulzije čiste

Boje su emulzije čiste

U prisnu dodiru s prirodom autora je zaokupila čistoća vode, i svoju slikopisnu poetiku pronašao je u njezinoj iskonskoj elementarnosti

Kad otvorite televiziju ili dok slušate radio, često ćete čuti kako se spominje bioraznolikost prirode i raspravlja o njezinu očuvanju u ovo industrijsko i okrutno doba. Kako sačuvati bogatstvo prirode i kako da opstanu koraljni grebeni, prašume ili Bajkalsko jezero, brojne manje i više poznate ugrožene životinjske vrste. Analogijom, prisjećamo se očuvanja kulturne baštine, koja u skladu s nezaustavljivim globalizacijskim trendom ili bujicom čini našu jednu i zajedničku baštinu. To je pitanje koje si ne postavljaju samo biolozi nego i umjetnici svjesni situacije i društva u kojem žive, angažirani u svojoj umjetnosti.

Jedan od podsjetnika na tu konstantu suvremenoga svijeta i povod za razmišljanje može vam dati serija fotografija u boji Velizara Vesovića u izlogu Medijateke Francuskog instituta. Vesović (1948) inače pripada svijetu fotoreportera, a u seriji Zlatno doba II bavi se osnovnim elementima prirode — voda, stijena, zelenilo, sunčeva kugla.

U prisnu dodiru s prirodom autora je zaokupila čistoća vode, i svoju slikopisnu poetiku pronašao je u njezinoj iskonskoj elementarnosti kao simboličkom izvoru života, očišćenja i obnove. Vesovićeve fotografije bezvremenske su po naravi, na velikim formatima prikazuju idilične i idealizirane motive prirode (voda se javlja kao romantično doživljen motiv serije manjeg obujma).

Idiličnost prizora dovedena je potezom profesionalnog fotografa in medias res događanja motiva slapa, morskih valova ili stijene. Zlatno doba na fotografijama zadržalo se u smirenim motivima prirode. Boje su emulzije čiste i pridonose u velikoj mjeri dodiru s granicom apstrakcije koju nose u sebi neke od fotografija, posebno one slapova, koje su i najuspjeliji dio serije.

Kako sam prostor Medijateke pruža mogućnost dvostruke igre s unutrašnjim i vanjskim postavom, koju iskorištavaju mnogi od umjetnika-izlagača ovoga prostora, tako se i ovaj put našao niz fotografija kao stanovit pandan prirodi, fotografski kolaži sa središnjim portretom sportaša, ponovljenim motivom nekog od detalja arhitektonske baštine, staroga prozora ili vrata.

Iva Brezovečki-Biđin