Bingo za OMA-u u Pekingu

Bingo za OMA-u u Pekingu

Office for Metropolitan Architecture (OMA) iz Rotterdama pobjednik je natječaja za novo sjedište Kineske televizije (CCTV), prvog od planiranih tristo nebodera u novom poslovnom središtu Pekinga. Dosad najveći projekt za nizozemski ured, ukupne neto površine od 550 000 m2 i vrijedan 600 milijuna eura, sagradit će se na parceli od deset hektara do početka Olimpijade 2008. Pobjedničku ideju odabrao je međunarodni žiri uglednika (Arata Isozaki, Charles Jencks) od tri finalista (Toyo Ito + FCJZ, Istočnokineski arhitektonsko-dizajnerski institut, OMA), koji su izabrani za drugi krug natječaja između deset pozvanih timova (Dominique Perrault, KPF, SOM i dr.). OMA-in rad transponira složene programske zahtjeve u ikoničku konfiguraciju dviju visokih zgrada, od kojih jedna na 405 000 četvornih metara površine udomljuje sveukupni proces nastajanja TV-programa (uredi i studiji s produkcijom vijesti i programa). Iako visoka 230 metara, ona nije modelirana kao toranj nego kao kontinuirani meandar horizontalnih i vertikalnih dijelova snažne gradotvornosti, a nepravilan raster na pročeljima ekspresija je sila što putuju konstrukcijom zdanja. Drugi je objekt, površine 116 000 m2 Televizijski kulturni centar (TVCC) s hotelom, kazalištem, galerijama i prostorima za posjetitelje. Projekt će voditi Rem Koolhaas (osnivač i gazda u OMA-i) i Ole Scheeren, uz sudjelovanje brojnoga međunarodnog tima i suradnju vlastitog ogranka za medijska istraživanja AMO. Više o svemu možete doznati na adresi: www.oma.nl.

Lacaton i Vassal u Antwerpenu

U antverpenskom Međunarodnom centru kulture deSingel do 6. travnja postavljena je retrospektivna izložba tandema Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassala. Izloženi radovi francuskih arhitekata iz Bordeauxa manifestiraju njihov pragmatični pristup podjednako prisutan u stambenoj tipologiji (kuće u Floriacu, Gironda, 1993, Lege-Cap-Ferret, 1998, Bordeaux, 1999, Coutras, 2000, te projekti za višestambene zgrade u Floriacu i Mulhouse), kao i u javnim i poslovnim zdanjima (Centar suvremene umjetnosti Palais de Tokyo u Parizu 2001, kafić u bečkom Arhitekturzentrumu, 2001, Muzej arheologije Saintes, 1995, Sveučilište u Bordeauxu, 2005), u kojima arhitekti nastoje prevesti esenciju sadržaja i lokalni kontekst u arhitekturu kvalitetnijega života sa više prostora, svjetla, udobnosti i slobode, ali nižih troškova izgradnje. U usporedbi sa suvremenim formalističkim, visoko sofisticiranim i tehnološki inteligentnim rješenjima njihova se ostvarenja doimaju osvježavajuće anakrono, a kritičari ističu kako je teško zamisliti »arhitekturu koja je manje pretenciozna i istovremeno toliko efikasna«.

Izložba i knjiga o arhitektu Ulrichu

U Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu do 18. ožujka može se razgledati izložba pod naslovom Antun Urlich — arhiv arhitekta, koja izborom crteža, skica, nacrta, fotografija i dokumenata iz Ulrichove ostavštine u posjedu Muzeja predstavlja opus eminentnoga hrvatskog arhitekta. Uz otvaranje izložbe 25. veljače predstavljena je i knjiga Vesne Mikić Arhitekt Antun Ulrich — klasičnost moderne, koja je, s Vesnom Kisić, ujedno i autorica izložbe. Antun Ulrich (1902-98) pripada među najvažnije predstavnike hrvatske moderne arhitekture između dva rata, koji je kontinuitet plodnoga stvaralaštva nastavio i u poslijeratnom razdoblju. Rođen u obitelji poznatog zagrebačkog galerista i kolekcionara, Ulrich je rastao u umjetničkoj sredini, a arhitekturu je studirao u Beču kod Josefa Hoffmanna. Ubrzo po povratku u Zagreb realizira jedno od prvih modernističkih zdanja u nas — Veslački klub Uskok, nakon čega slijede vrijedna ostvarenja, samostalno i u suradnji, u međuratnom dobu i poraću: stambeno-poslovne zgrade u Marinkovićevoj 1, na Preradovićevu trgu 5, bolnica »Rebro«, škola u Hercegovačkoj ulici, neboder »Vjesnika« (sve u Zagrebu) te Vojna bolnica u Splitu, kao i brojni natječajni projekti.

Tomislav Premerl: Zagreb, grad moderne arhitekture

U sjedištu Matice hrvatske pretposljednjega dana veljače promovirana je najnovija knjiga Tomislava Premerla pod naslovom Zagreb, grad moderne arhitekture. Knjigu, objavljenu u izdanju Durieuxa, promovirali su, uz autora, znalci zagrebačkih urbanističko-arhitektonskih tema Radovan Ivančević i Velimir Neidhardt, koji je napisao i predgovor. Jedan od naših vodećih povjesničara i teoretičara arhitekture, Tomislav Premerl (1939) autoritet je u pitanjima sakralne i hrvatske moderne arhitekture, o čemu je 1989. objavio i temeljni spis pod naslovom Hrvatska moderna arhitektura između dva rata — nova tradicija. I u svom najnovijem djelu — povijesti (prošloga) stoljeća zagrebačke arhitekture, Premerl najviše prostora posvećuje upravo razdoblju dvadesetih i tridesetih godina kao najmarkantnijem razdoblju u zagrebačkoj gradogradnji, obrazlažući tezu kako je »moderna obilježila cijelo prošlo stoljeće kao trajni i nezavršeni povijesni proces«. Nakon prologa s osvrtom na prethodno 19. stoljeće Premerl je svoju kratku kritičku povijest podijelio u šest poglavlja: Od historizma do moderne; Pobjeda moderne; Građansko ustoličenje moderne; Interpolacija, posebna vrijednost zagrebačke moderne; Poslijeratna planska izgradnja i kasna moderna i Kraj stoljeća, završavajući u kritičkom tonu analizom posljednjega desetljeća kao propuštenim prilikama na kraju stoljeća te u epilogu zaključno ističe veliku važnost i kontinuitet moderne u zagrebačkoj sredini.

Vinko Penezić