Za rijetke i strpljive čitatelje

Za rijetke i strpljive čitatelje

James G. Frazer, Zlatna grana, prev. Dinko Telećan, Sion/Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.

U svetištu u Dijaninu gaju u Ariciji — svetoj šumi u pradavnoj Italiji — zbivao se neobičan obred. On je uključivao običaj dopuštanja odbjeglom robu da se bori sa šumskim kraljem i da preuzme njegov naslov ako je prije toga uspio odlomiti zlatnu granu s posebnoga drveta. Taj nasljedni ritual tek je jedan od tisuća mitova i obreda koji su se zbivali u povijesti čovječanstva, no škotski antropolog James Frazer upravo je tom običaju posvetio opsežnu knjigu. Dakako, ne samo njemu (ili ponajmanje njemu): ova »studija o komparativnoj religiji« i istodobno antropološka studija koja se bavi proučavanjem mitova taj italski obred uzima kao okvir istraživanja. Zlatna grana na prvi je pogled dobar detektivski roman — Frazer na šest stotina stranica pokušava razjasniti korijene tog obreda i njegovo stvarno značenje, analizirajući pritom stotine sličnih mitova i religijskih praksi od sama praskozorja čovječanstva pa sve do naših dana (preciznije, do 1890, kada je knjiga prvi put objavljena). Stoga ovo putovanje kroz povijest religijskih obreda svrhu nalazi u njihovu objašnjavanju i pronalaženju njihova skrivena podrijetla. Nevjerojatna količina podataka koje Frazer iznosi i analizira rezultat je dugogodišnjeg istraživanja i interdisciplinarnog sučeljavanja: od Vergilija do etnografske literature, od grčkih tekstova do njemačkih antropoloških studija, od egipatskih obreda do kultova starih Slavena. Ova je knjiga zato ponajprije namijenjena vrlo strpljivu čitatelju, a čini se da danas takvih gotovo da i nema. Za ovu knjigu nije potrebno neko osobito stručno obrazovanje, ali je potrebna upornost i volja da se njezinih šesto stranica proguta i probavi: ona je prije svega proizvod viktorijanskoga duha i nije je teško zamisliti kako tvrdo ukoričena sa zlatotiskom stoji na polici knjižnice kakva ladanjskog plemića u Devonshireu. Ako znamo da je posljednje izdanje obuhvaćalo čak dvanaest svezaka, jasno je o kakvu je opsežnu djelu riječ.

Gomilanje bez sustava

No ova viktorijanska verzija Levi-Straussovih golemih Mitologika današnjem čitatelju nije strana samo zbog opsega; pažljivijem oku neće promaknuti nedostatak preciznije metodologije i konkluzije. Naime, nerijetko se stječe dojam o gomilanju informacija bez njihove sustavnije obrade i teleološkog načela koje bi poslužilo kao koherentan okvir. Doduše, kao što je već rečeno, okvir ipak postoji — to je istraživanje o podrijetlu običaja zlatne grane — ali je slabo vidljiv u faktografskom obilju. Ono što je u ovoj knjizi najbolje i najzanimljivije nalazi se u njezinoj informativnosti, tj. u mogućnosti da se na jednom mjestu nađe mnogo mitova i obreda koje Frazer detaljno navodi i prepričava. On počinje s proučavanjem simpatičke magije, davnog obožavanja stabala u Europi i duhovima koji su u njima otjelovljeni. Antropološki analizira vezu između duše, zrcala i smrti te mnogo prostora posvećuje ritualnim ubojstvima božanskoga kralja i njihovim kasnijim simboličkim pogubljenjima. Zadržava se na egipatskim i antičkim vegetativnim ciklusima prirode i ubijanjima božanske životinje ili biljke. Naposljetku razjašnjava zagonetku Dijanina gaja: šumski je kralj zapravo hrast, a njegova je duša zlatna grana, tj. imela. Ubijanjem svog prethodnika, aricijski svećenik obnavlja ciklus prirode osiguravajući da ona i dalje bude plodna i vječno mlada, a trganjem svete imele s hrasta osigurava se prijenos duše šumskoga boga u novog pobjednika.

Primjer multikulturalnoga pristupa

Zapanjujuća sličnost među mitovima, obrednim žrtvovanjima, tabuima i religijskim vjerovanjima pripovijest o zlatnoj grani učinila je zanimljivim štivom: ta sličnost između vrlo udaljenih naroda govori nam da struktura ljudskog razmišljanja počiva na sličnim temeljima te da se mitovi izmišljaju da bi se objasnili već postojeći obredi, a ne suprotno. Naposljetku, ova knjiga nudi relativno jednoznačan model otkrivanja njihova podrijetla koji i danas u tumačenjima može biti zanimljiv. I danas slavimo karneval, palimo kapelske krijesove i slavimo Božić, ne znajući da je sve to proizvod nekadašnjih kultova prirode i slavljenja njezina vegetativnog ciklusa. Frazerova je knjiga vrlo iscrpan prikaz religijskih i magijskih obreda; napisana iz humanističke pozicije viktorijanske znanosti, ona je unatoč prosvjetiteljskoj strasti za prikupljanjem i sistematizacijom činjenica onodobni uzorni primjer multikulturalnog pristupa koji pokazuje interes za stranim i kulturološki drukčijim obredima i svjetonazorima. Unatoč tome što se današnjem čitatelju može učiniti zastarjelom, Zlatna grana iz sadašnje je perspektive vrlo privlačan hipertekst s mogućnošću beskrajnog postavljanja linkova i proširivanja njezine građe, a samim tim i opsega. Sve religijske i magijske prakse time bi upućivale jedna na drugu i nudile mogućnost autonomnog tumačenja. Teoretski moguće, ali u praksi čini se neprovedivo: teško je vjerovati da danas još ima viktorijanaca koji bi bili kadri posvetiti život ovako divovskom projektu. Ili pak čitatelja koji bi bez većih napora uspjeli pročitati bilo koju knjigu dulju od tristo stranica, osim ako nije riječ o magijskim obredima poznatog antropozofa Harryja Pottera.

Tonči Valentić