Urbana legenda

Urbana legenda

Vrlo dobar (majstorski režiran i vođen) film, koji će uz fascinantan soundtrack, jako dobar sporedni cast (Kim Basinger, Brittany Murphy, Mekhi Phifer), ipak u prvom redu privući Eminemove obožavatelje

Čudesno talentirano rap-derište Eminem (pravim imenom Marshall Bruce Mathers), urbani glazbeni revolucionar kontroverznih — uvredljivo-vulgarnih (no istovremeno) i briljantnih lirskih eskapada, a koji se od bijednog, socijalno staleški siromašna klinca uzdigao na sam tron svjetske glazbene scene, nositelj je ne samo puke glavne uloge Jimmyja Smitha (alias Bunny Rabbita) u Osam milja (inače naziva graničnoga područja između predgrađa i bogatog dijela grada) nego i svojevrsni oslikavatelj vlastita portreta kroz polu-autobiografsku priču koju isti nudi (zapravo sublimiranu dječačku maštariju; odnosno zrcalo već iskreirane mitologije oko Eminemove ličnosti i porijekla).

Najogoljeniji oblik njezine premise poprilično je jednostavan i ne pretjerano originalan, no ono što kroz nju servira Curtis Hanson (redatelj Zlatnih dečki te remekdjela L. A. povjerljivo) nadasve je divljenja vrijedan koktel — počevši od postavki (najčešće) športskih filmskih formula (no čije se bitke vode verbalno, kroz rimu); staromodnih mjuzikala (prerušenih u suvremene trendove); ili tinejdžerskih drama (s mladim buntovnim junacima); zaodjenutih u priču o želji za uspjehom (pomalo prosječnog, pomalo neobičnog) pojedinca. I mada se dotiče derivata derivacijine derivacije, znane još od vremena Jamesa Deana i svih inih bezrazložnih buntovništava, usput tvori priču o usputnom sazrijevanju i odrastanju, te na taj način, osluškujući impulse vremena, zapravo klasičnu priču zaodijeva u modernost, pridaje joj novi kod, odnosno iščitava na najbolji mogući način za novu generaciju.

Rap-eminencija

Udruži li se još uz nepogrešiv Hansonov touch i karizmatična i snažna Eminemova prisutnost, film dobiva težinu i(li) dubinu kakvu bez takvih dviju komponenti zasigurno ne bi imao.

Intrigantno pak i mnogima zanimljivo pitanje Eminemovih glumačkih sposobnosti, zapravo je (a i iz svega navedenog razvidno) suvišno, jer netko toliko dojmljive osobnosti — već sada prerastao u legendu, posvemašnje nosi film. (Ovo čak nije ni njegov debi — računa li se u filmsko iskustvo cameo psihopata u The Wash — Dr. Dreovu i Snoop Doggovu remakeu filma Car Wash.) Pridoda li se tome činjenica da na neki način »glumi« sam sebe, onda je neminovno da svoju »izvedbu« zapravo svodi na nivo »ne-izvedbe« odnosno pukog bivanja ili prepuštanja instinktu, dodatno praćenog zaštitničkom i sigurnom Hansonovom rukom. Time se barem malo ogoljuje nedokučiva Eminemova osobnost, koji tijekom čitava filma zadržava intenzivan, drzak stav bezobrazna pogleda, te više priča tijelom negoli izučenim glumačkim grimasama (a odlučivši se na taj pristup, ostvaruje neusporedivo bolje rezultate od svojih za Zlatne maline nominiranih pop-kolegica Madonne, Britney Spears, odnosno Mariah Carey).

Rezultat je vrlo dobar (majstorski režiran i vođen) film, koji će uz fascinantan soundtrack, jako dobar sporedni cast (Kim Basinger, Brittany Murphy, Mekhi Phifer), ipak i opet najviše zaintrigirati fanovski orijentiranu publiku — obožavatelje hip-hopa i(li) Eminema (kao što to s takvim uže specificiranim produktima uglavnom biva —Stoneovi Doorsi ili Sid & Nancy Alexa Coxa imali su sličnu sudbinu, primjerice), iako ga ne bi trebali propustiti ni ostali.

Katarina Marić