Svijet u malom

Svijet u malom

Wieslaw Hejno, Lutkar, prijevod Pero Mioč, Nakladni zavod Matice hrvatske 2002.

Lijepih beletrističkih mjesta o kazalištu lutaka naći ćemo kod Cervantesa; esejističkih kod Heinricha von Kleista; ili u Luka Paljetka, no kompletan roman o temi lutkarstva bez dvojbe je izuzetak. Riječ je o knjizi Lutkar suvremenoga autora Wieslawa Hejnoa, koji je u prijevodu Pere Mioča u izdanju Matice hrvatske izišao iz tiska istodobno, ako čak ne i prije poljskoga izvornika.

Na prvi pogled (uspjela likovna oprema Marine Čorić), odnosno prije čitanja bit ćemo skloni pomisliti kako tu neobičnu ažurnost dugujemo prije svega kazališnim uspjesima ovog istaknutoga poljskoga kazalištarca-redatelja, pedagoga, danas profesora lutkarstva na kazališnoj akademiji u Krakowu, dobroga znanca i nadasve ugledna suradnika hrvatskih lutkarskih kazališta — posebice onoga u Zadru, gdje njegov utjecaj nije zanemariv. S redateljskim imenom Wieslawa Hejnoa zagrebačka se publika prvi put srela za svojedobnoga gostovanja njegove lutkarske predstave Kafkina Procesa, koja je u dobokoj koncentraciji i asketskoj čistoći izraza, sa sivim uspravnim lutkama nalik gotičkim svecima, svojom jednostavnošću u dramskoj izražajnosti i asocijativnom bogatstvu nadmašila mnoge u svijetu poznatije filmske ekranizacije i kazališna uprizorenja ovoga djela.

Iako je lutkarski Proces Wieslawa Hejnoa na stanovit način nazočan i u njegovu romanu Lutkar, kao jedan od najsugestivnijih među završnim djelovima teksta, izuzetna privlačnost ovoga proznog ostvarenja nije u kazališnoj djelatnosti pisca. Lutkar, naime, nije teatrološko djelo, nije filozofska studija o lutkarstvu, nije povijesna kronika ni pedagoški priručnik, nego sve to zajedno nerazdvojno utkano u cjelovit i uzbudljiv, koliko esejistički toliko i pustolovni roman samostalne vrijednosti. Svoju životnu preokupaciju, koja mu očigledno nije samo profesija nego poziv, misija, poslanje, veliko kazalište svijeta u malom; autor je suvereno pretvorio u intrigantan motiv romaneskne ispovijesti i umjetničke oporuke, što će je pripovjedač u prvom licu kroz proces inicijacije prije svoga tajanstvena iščeznuća predati mladom sugovorniku. Čarolijom pripovijedanja građansko zanimanje profesora lutkarstva autor pretvara u nauk o neodoljivu približavanju nedokučivim tajnama. Književnik Ivo Brešan u izuzetno zanimljivu predgovoru ispituje filozofske odlike Hejnoova romana, prepoznajući u autoru Plotinova sličnomišljenika.

Približavanje tajni jedinstven je metodološki postupak kojim pisac od prve veže čitatelja uz tristotinjak stranica knjige koje se čitaju u dahu. Romaneskno fabuliranje i teorijski traktat prožimlju se i smjenjuju dramaturškim slijedom sve izazovnije igre svjetla i sjene, otkrivanja i skrivanja, događanja i odgađanja posljednje volje koja nikad neće biti do kraja izrečena. Svojevrsni ritual razgovora, sličniji je monologu, jer dok lutkar govori, budući učenik uglavnom sluša i nema potrebe postavljati pitanja jer tvorac lutke njegova obličja unaprijed čita njegove misli, zavodeći ga magijom priče poput Šeherezade. Pariz s početka stoljeća, galantna kronika društvenog života oko slavnoga modnog keatora, te odjeci sarajevskog atentata i zbivanja u francuskoj vojsci uoči velikih ratnih pobjeda, čine društvenu potku romana, koja mu s jedne strane daje šarm zabavnoga štiva, a s druge živopisnim primjerima čudesnih podudarnosti između kazalištem lutaka uprizorenih zgoda i životne zbilje, koja te zgode u sudbonosnim trenucima slijedi i oponaša — ne bez spontana čuđenja i lucidne samoironije dodiruje granice fantastike, dovodeći lutkarevu misao i čitateljevu radoznalost do ruba nespoznatljivog. Potvrde svojim stvaralačkim slutnjama pisac nalazi i u povijesti umjetnosti, među motivima biblijskoga nadahnuća.

Neće samo lutkari, čijem životnom pozivu Lutkar daje auru najuzvišenijega dostojanstva, biti zahvalni čitatelji tog izuzetnoga djela, koje osvaja rafiniranom vještinom fabuliranja, intelektualnom moći raspravljanja i diskretnom skepsom humora u krajnje ozbiljnoj duhovnoj pustolovini nikad okončana približavanja tajni stvaralaštva.

Marija Grgičević