Šapće, buči i vrišti

Šapće, buči i vrišti

Nick Cave and The Bad Seeds, Nocturama, Mute Records/Dallas

Loša vijest glasi da najnoviji album Nicka Cavea i njegova pratećeg benda The Bad Seeds ne pripada u sam vrh diskografskog opusa suhonjava australskog pjesnika tame. Međutim, dobra je vijest da čak i samo dobri Caveovi albumi nikad ne iznevjere njegove obožavatelje, te ipak kvalitetom nadilaze veliku većinu recentne rock-produkcije. Nocturama je dvanaesti službeni Caveov album s pratećim Bad Seedsima, prototipom post-punk-supergrupe, što ju je Cave osnovao prije dvadesetak godina na ruševinama grupe Birthday Party. S njima je na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine Nick Cave revolucionarno izmijenio uhodane kanone rock-glazbe.

Neobičan naslov albuma, Nocturama, Cave je objasnio kazavši da je to naziv mjesta gdje žive noćne životinje. Eto, i sam naslov govori da nas čekaju mračne, mistične i tužne pjesme. Dakle, Nocturama, kao i svi Caveovi prethodni radovi, odlično šapće, buči i vrišti iz zvučnika CD playera u tmurne i maglovite zimske dane.

Činjenica je da su dva prethodna Caveova albuma, The Boatmans Call (1997) i No More Shall We Part (2001) dugo i pažljivo pripremana, dok je Nocturama uvježbana i snimljena za nevjerojatnih sedam dana. Album donosi i ponešto novih momenata u Caveovu pristupu pjesmi. Otvara se melankoličnom baladom Wonderful Life, zasipajući nas tipičnim kejvovskim sarkazmom što služi za seciranje arhetipova. Takvo ozračje narušava aktualni singl Bring It On, a u toj se pjesmi Caveu pridružio pjevač i autor Chris Bailey, utemeljitelj kultnoga australskog benda The Saints, ujedno i Caveov uzor iz mladosti. S druge strane Nocturama je, u nekim pjesmama, i prilično bučan album, a to se može shvatiti kao povratak u razdoblje osamdesetih, kada je energična i bučna svirka The Bad Seedsa imala dosta paralela s raskalašenim zvukom legendarnih Velvet Underground. Takav zvuk najbolje nalazimo u zaključnoj pjesmi Babe, I’m On Fire, koja je ipak malo prenaporna, jer petnaest minuta buke nije baš za najširi sloj publike. Kako bilo, da bilo čini se da će upravo ta pjesma u najboljem svjetlu biti predstavljena na koncertima, kao efektna završnica. Klasične balade, poput There Is A Town i She Passed By My Window, djeluju jednostavno i pomalo rutinerski, odnosno stječe se dojam da Cave pjesme takve kvalitete može napisati i lijevom nogom.

Bez obzira na istaknute zamjerke, Caveovi obožavatelji neće biti razočarani Nocturamom, a sasvim je sigurno da će se najnoviji CD apokaliptičnog australskog pjesnika, iako je tek početak godine, naći u izborima za najbolje diskografske prinose u 2003. godini.

Smisleni pop

Jinx, Retro (best of), Aquarius Records

Raspadom Jinxa, na hrvatskom je diskografskom i koncertnom terenu nastala golema rupa. Prestao je postojati jedini kvalitetni urbani pop bend, čije su pjesme, što je u nas prava rijetkost, hvalili i kritika i najšira publika. Jinxi imaju jednu veliku zaslugu. Naime, od 1997, kada su službeno debitirali s albumom Second Hand (prvo izdanje, Sextasy, objavljeno je 1995. samo na kaseti i reizdano na CD-u pet godina poslije), pa sve do raspada početkom prošle godine, oni su bili pravi i jedini borci koji su svim silama štitili dostojanstvo pop-pjesme. Jinxi su jedini čuvali zlatnu sredinu, nisu bili alternativni, ni prvoloptaško-zabavnjački nastrojeni. Jedinstvenost je Jinxa i u tome što su oni jedini znali privući publiku bez podilaženja. Na njihovim koncertima, koji ostaju u dugu sjećanju, publika je bila nevjerojatno heterogena, a dobne granice nikada nisu bile prepreka za uživanje u rasnim hitovima koji će ostati zapamćeni kao rijetke trajne vrijednosti hrvatske pop glazbe na prijelazu stoljeća.

Nedavno izašla zbirka najboljih pjesama Jinxa, pod naslovom Retro, najbolji je album te grupe. Na toj kolekciji nema ni trenutka praznoga hoda, a sve pjesme miljama nadvisuju prosječnost. Trinaest je to hitova kronološki poredanih, u rasponu od Smijem se do Avantura počinje, koji definitivno pripadaju u obaveznu glazbenu kulisu svakoga dobrog tuluma. Dostojan oproštaj Jinxa od vjerne publike materijaliziran je u odličnom Aquariusovu izdanju, koje sadrži i besplatan bonus DVD, i na kraju su svi spotovi Jinxa i dokumentarac o snimanju njihova posljednjeg albuma, Avantura počinje. Iako režiju spotova potpisuju neka od najuglednijih imena (Radislav Jovanov-Gonzo, Jasna Zastavniković, Goran Kulenović, Dalibor Matanić, Maurizio Ferlin), ta se razina vizualnoga predstavljanja benda ipak kreće od prosječnoga do vrlo dobroga. Jedino je šteta što na DVD nije uvrštena ni jedna koncertna snimka, jer bi time dobili i najjači argument za potvrdu jedinstvenosti, važnosti i kvalitete Jinxa.

Zasigurno ključna komponenta uspjeha Jinxa bili su fascinantno kompatibilni autorski rukopis Coca Mosqita i prodoran, ali harmoničan glas Yaye. Sve u svemu, Jinxi su pokazali da se i u Hrvatskoj može svirati smisleni pop, koji neće biti čašćen pogrdnim pridjevima koje obično vežemo uz šund. Njihove su pjesme recept za nove mlade bendove, ali čini se da to još nitko nije shvatio. Nadajmo se da hoće, i to što prije, jer do tada pozicija urbanog i smislenog popa ostaje prazna.

Goran Jovetić