Vijenac 234

Časopisi

Ljubica Anđelković

Putovanje kao istraživanje

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i književne prosudbe, gl. ur. Darko Gašparović, br. 4, god. VII, zima 2002.

Putovanje kao istraživanje

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i književne prosudbe, gl. ur. Darko Gašparović, br. 4, god. VII, zima 2002.

Posljednji prošlogodišnji broj »Književne Rijeke« zapravo ne nudi posebna iznenađenja, nego, u skladu s razdobljem zimske uspavanosti, donosi priloge koji slijede uobičajeni koncept i među kojima se, kao i uvijek, može naći kvalitetnih tekstova.

Prvim pogledom na sadržaj broja zapaža se nedostatak uobičajene rubrike Drame — nadam se da je to tek iznimka od pravila, s obzirom da suvremene domaće drame teško nalaze prostor za objavljivanje pa je svaki takav dragocjen. Također se može zapaziti da je predstavljanje strane proze nešto oskudnije od uobičajenoga, pa se u ovome broju ta rubrika većinom oslanja na domaće snage.

Ako bi trebalo izdvojiti ključnu riječ ovoga broja, barem što se tiče pjesničkih priloga, to je svakako riječ san, koja se odnosi na jedan od najzanimljivijih priloga broja u kojem Leopoldina-Veronika Banaš predstavlja Traumgedichte, antologiju svjetske lirike dvadesetog stoljeća o temi sna. Osim teksta u kojem autorica predstavlja ovo izdanje te piše o tematiziranju i razvoju literarnog interesa za snove tijekom stoljeća, tu su i prijevodi pjesama »nastalih iz susreta podsvjesnog i svjesnog stanja duše« kojima su predstavljeni autori različitih zemalja. Na kraju bloka nalaze se i biografske bilješke o svakom od ovdje prevedenih pjesnika. U ponudi pjesničkih rubrika broja, uz suvremenu domaću poeziju, u kojoj se među ostalim nalaze dosad neobjavljene pjesme Rosarija Jurišića-Vrgade, svakako treba istaknuti prilog s prijevodima pjesama Andresa Moralesa Milohnića (preveli Jordan Jelić i Željka Lovrenčić), čileanskoga pjesnika hrvatskog podrijetla.

Prozni dio otvara ulomak iz djela Marpuržani slovenske spisateljice Zlate Vokač, koja u tom romansiranom eseju povijesne tematike prati zbivanja s područja Maribora na prijelazu iz kasnoga srednjeg vijeka u novo razdoblje. Imitirajući rječitost srednjovjekovnih djela autorica daje neuobičajene interpretacije povijesnih zbivanja, gradeći i dublje slojeve filozofskoga, refleksivnog karaktera. Pitanje je koliko će taj roman, s obzirom na svoju lokalnu usmjerenost, moći zainteresirati šire čitateljstvo i da li će predstavljanje u ovome časopisu pridonijeti tom interesu. Izborom domaće proze dominira ime spisateljice Jasminke Hržić-Grubelić, čije pripovijesti (izdvajam Kišu i Pjesnikinju), zbog svoje nepretencioznosti, bavljenja bliskim temama svakodnevice i suočavanja vlastitih htijenja s banalnošću života, ali ne i bez doze humora, pripada u one priloge koji se čitaju s užitkom, što se nažalost ne može reći i za pripovijest koja otvara ovaj blok, Crveni puding Jadranke Prša.

Neatraktivne ilustracije

Uvijek privlačna, bilo filmska ili književna, tema putovanja kao istraživanja sebe ovaj put obrađena je u žanru eseja. Trst, Peking, Venecija — sve su Gradovi Davora Velnića, za kojeg je iskustvo boravka u tim gradovima i mogućnost skupljanja osobnih dojmova neprocjenjiva vrijednost temeljena na putovanju na koje polazi — ne kao turist, konzument dokolice u bijegu od sama sebe, nego kao tragalac u potrazi za samim sobom.

Uz analizu Fabrijeva Triemerona, redovitu kazališnu kroniku Kim Cuculić, koja u ovome broju razmatra repertoar riječkog kazališta tijekom četverogodišnjeg mandata Srećka Šestana, na kraju uobičajeno dolazi rubrika Prikazi i prosudbe, u kojoj će se naći i naslovi nešto starijeg izdanja, što umanjuje aktualnost rubrike.

Posebna pohvala uredništvu slijedi za ponovno objavljivanje stripa (autor nije naveden), kojim »Književna Rijeka« daje poticaj toj nepravedno zanemarenoj grani likovne umjetnosti, pa ne bi bilo loše kada bi to postala stalna rubrika. No, kad smo kod likovne strane, mala zamjerka mogla bi se uputiti likovnim prilozima, koji su u ovome broju pomalo neujednačeno poslagani po stranicama pa će tek malogdje dobro dopunjavati priloge (npr. u rubrici Pjesništvo), a njihovo temeljno obilježje kolorističnosti baš i ne podnosi crno-bijeli tisak, čime većinom djeluju prilično neatraktivno.

Ljubica Anđelković

Vijenac 234

234 - 20. veljače 2003. | Arhiva

Klikni za povratak