Mozambik u Splitu

»Mogućnosti«, časopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme, gl. ur. Josip Belamarić, br. 10/12, Split, 2002.

Splitske »Mogućnosti«, za razliku od nekih možda nešto modernijih kulturnih časopisa (barem prema dizajnu i temama), nisu podlegle raznim ekonomsko-tehničko-umjetničkim pritiscima — već su i u devedesetima uspjele zadržati konstantu redovitog izlaženja. Jednako tako, moglo bi se reći da je i u sadržaju većine proteklih, pa i ovih novomilenijskih brojeva zadržana konstanta kvalitete i kvantitete. Spomenute konstante dobro oslikava i prošlogodišnji jesensko-zimski trobroj.

Portugalska poezija

Najnoviji broj otvara jedan od opsežnijih priloga »Mogućnosti« — treći i posljednji dio velikog projekta predstavljanja suvremenoga portugalskog pjesništva u izboru i prijevodu Nikice Talana. Završni blok donosi po tri pjesnikinje i pjesnika rođenih između 1910. i 1940. Tri odabrane autorice predstavnice su tzv. feminističke struje portugalskoga pjesništva, a zanimljivo je da su sva tri odabrana autora — Mozambičani. Iako su se dvojica od njih poslije preselila u Portugal, ta je činjenica ipak vrlo snažno utjecala na njihovu pjesničku poetiku. S obzirom na zanimljive uvodne bilješke Nikice Talana te zaista impresivan izbor poezije, ovdje bi se moglo prigovoriti tek nedosljednosti u izlaženju. Naime, prvi je tematski blok tiskan još potkraj 1999. godine, a onaj drugi 2001. Iz sljedeće veće cjeline: Eseja, studija i rasprava, izdvaja se nekoliko tekstova. Ponajprije zbog svoje veličine — to je studija Milana Ivaniševića o drvorezima u starijim izdanjima Marulićeve »Judite«. Uz precizne opise svake od ilustracija, autor na kraju bespogovorno ustvrđuje kako njihov autor ni slučajno nije mogao biti sam Marulić. A nakon nedavnog eseja o grabancijašima, ovaj se broj pozabavio likom Prometheja u tekstu Ivana Grljušića Promethej ili božanski sraz na poprištu zvanu čovjek. Još jedan nastavak tema iz prethodnih godina nalazimo u tekstu o hrvatskim iseljenicima u Čileu poznatoga čileanskog povjesničara i akademika Matea Martinčića Beroša.

Mješoviti trio

Nakon esejistički obojena dijela slijedi i nešto originalne domaće književnosti. Ovaj je put riječ isključivo o pjesništvu. Predstavljen je, tako, mješoviti trio hrvatskih autora — Roko Dobra, Biserka Glasnović i Neven Jeličić. Dobra se među njima ističe ponajprije svojom pomalo arhaičnom formom sonetnog vijenca, Biserka Glasnović, pak, vrlo kratkim i grafički zanimljivo oblikovanim pjesmama te povremenim izletima u suvremene teme, dok je Jeličić posve zaokupljen temama mora, neba i pjesništva. Od, inače tradicionalno, regionalno usmjerenih prikaza iz književne produkcije u »Mogućnostima« pomalo iskače kritički osvrt Siniše Vukovića na Rječnik hrvatskoga žargona Tomislava Sabljaka. Još samo napomena da se na kraju časopisa nalazi kratki popis sadržaja svih brojeva iz 2002. godine.

Dakle, posljednji prošlogodišnji broj »Mogućnosti« svakako potvrđuje činjenicu da je ovaj časopis svojim pjesničkim i proznim prilozima definitivno pridonio boljem upoznavanju široj javnosti relativno nepoznate portugalske književne tradicije. Zainteresirani za sve aspekte stvaralaštva Marka Marulića ili problematiku hrvatskog iseljeništva (ponajprije u Južnoj Americi) u ovom će broju, također, doći na svoje. Međutim, još stoji klasična zamjerka na nedostatak nešto blažih stručnih tekstova te nešto jačeg i možda malo suvremenijega domaćeg literarnog bloka podebljana barem osnovnim podacima o autorima.

Jelena Gluhak