Vijenac 234

Glazba, Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

Kreativna i atraktivna Diana Krall

Kreativna i atraktivna Diana Krall

Diskografske projekte Diane Krall potpisuju danas brojne relevantne tvrtke poput Impulsa i Verva, naklade kojih nisu uopće zanemarive. Što se pak tiče njezinih programa, oni ne pokazuju naznake bilo kakvih ustupaka, repertoar je ujednačen i vrlo profiliran

Na samom početku ovog stoljeća, kao uostalom i u završnom dijelu prošlog, dosad dinamičan razvoj jazza kao da se našao pred zidom. Svjedoci smo tako nekog revivala — povratka dijela te glazbe u harmonijske okvire, što zajedno s improvizacijom čini ipak neki odmak od ekstremnog i avangardnog (čitaj!) europskog jazza. Protagonisti i zagovaratelji uvijek nečeg novog kao da su malo posustali, kao da su shvatili da dalje neće ići. Pred tim se imaginarnim zidom traže među njima razni izlazi, ne glede kakvoće, nego se u prvi plan stavlja originalnost pod svaku cijenu, temeljena na najčešće lošim autorskim radovima. Spomenuti je zid doveo i do pretjerana uvođenja srednje i južnoameričke glazbe u kontekst jazza pod maskom najčešće dubioznog termina etnojazz. Kao da drukčijeg jazza u svijetu nema!

Atraktivna žena

U cijelom se tom džezističkom kolopletu dogodila i jedna nadasve zanimljiva pojava. Na svjetskom se nebu jazza pojavila nedavno mlada pijanistica i vokalistica sa svojim prihvatljivim i slušljivim jazzom, koji je istovremeno i klasičan i moderan, ali nikako jeftin i komercijalan, kakvim bi ga mnogi željeli prikazati. Pojavila se Jean Diana Krall, rođena u Kanadi (Nanaino, Britanska Kolumbija, 1964). I baš bi ovdje vrijedilo spomenuti prinos kanadskoga pijanizma američkom i svjetskom jazzu. Prisjetimo se samo nenadmašnoga Oscara Petersona, izvrsnih svingera Olivera Jonesa i Johnnieja Johnsona, a sad eto i Diane Krall, koja uza sve svoje glazbene kvalitete u svijetu jazza pali i kao iznimno atraktivna mlada žena.

Otac pijanist malu je Dianu već u četvrtoj godini posjeo za glasovir, a nije naodmet spomenuti da su i sve bake u obitelji bile pjevačice, a jedna je od prabaka nastupala čak u njujorškim vodviljima. Diana će glazbu učiti u rodnom gradu, u školskim je klupama već vodila vlastiti jazz-trio, nadahnjujući se istodobno i bogatom diskotekom jazza kompanije Phil Nimmons iz Toronta. U kući se slušao Nat King Cole i druge ploče jazza, što je dakako također bilo odlučujuće o daljem glazbenom usmjerenju Diane Krall, koja danas za sebe kaže da je kreativna umjetnica, a dodali bismo i zamjetne popularnosti, što neke, pa čak i istaknute moderniste, dovodi do razumljivih nedoumica i zavisti. Jer kako može danas netko izvoditi za slušanje prihvatljiv melodijski i harmonijski jazz, i još u tome uspjeti!

Ujednačen repertoar

Diskografske projekte Diane Krall potpisuju danas brojne relevantne tvrtke poput Impulsa i Verva, naklade kojih nisu uopće zanemarive. Što se pak tiče njezinih programa, oni ne pokazuju naznake bilo kakvih ustupaka, repertoar je ujednačen i vrlo profiliran. The Look of Love, When I Look in Your Eyes (Verve) te All for You (Impulse) posvećen Natu Kingu Coleu, izdanja su koja u potpunosti potvrđuju iznesena gledišta. Posljednji, više nego uspješni nastupi u prestižnoj pariškoj Olympiji, zabilježeni na DVD-u i VHS-izdanjima pod naslovom Live in Paris (Verve), također ruše neka pogrešna europska shvaćanja fenomena jazza, ali i neke rekorde u prodajama nosača zvuka i slike. S druge strane, promotrimo li ljestvice najboljih zasnovane na prosudbama velikoga broja kritičara, objavljene u nekim najrelevantnijim jazz-revijama, možemo odmah uočiti da na njima za Dianu Krall mjesta nema ni u jednoj od predviđenih kategorija! I to govori nešto. Primjerice da uvaženi stručnjaci plavokosu damu svrstavaju možda u sferu popularne glazbe, pa joj u jazzu uopće nije mjesto, ili se pak ne mire s nekim notornim činjenicama, primjerice s onom »da jazz nije izmišljen da ljude rastužuje, tjera iz dvorana i oneraspoložuje, nego da ih u specifičnom međusobnom doticaju glazbenika i slušatelja razveseljava«, što inače nije specifično za neka druga glazbena područja.

Mladen Mazur

Vijenac 234

234 - 20. veljače 2003. | Arhiva

Klikni za povratak