Grad hrvatske sudbine

Grad hrvatske sudbine

Osnivačku skupštinu Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru 11. veljače otvorio je predsjednik inicijativnog odbora i najstariji član Matice hrvatske u Vukovaru Branimir Crlenjak.

Crlenjak je najavio da će osnivanje Matice hrvatske imati povijesno značenje u kulturnoj tradiciji grada, jer ovo nije prvi pokušaj, nego samo nastavak ostvarenja i želje vukovarskih Hrvata za afirmacijom svoje nacionalne kulture, koju nakon dugih desetljeća konačno ostvaruju svoji na svome, u hrvatskoj državi. Zahvalio je gvardijanu Franjevačkoga samostana sv. Filipa i Jakova Zlatku Špeharu što je omogućio osnivačku skupštinu u lijepim, novosagrađenim prostorijama Pastoralnoga centra.

Pozdravio je i goste: predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića, župana vukovarsko-srijemske županije Nikolu Šafera, dogradonačelnika grada Vukovara Petra Mlinarića, predsjednika Gradskog vijeća Pilipa Karaulu, potpredsjednike Matice hrvatske Stjepana Sučića i Vlahu Bogišića te glavnoga tajnika Zorislava Lukića, predstavnike ogranaka Matice hrvatske: iz Osijeka, Vinkovaca, Zaboka, Tovarnika i Iloka. Pročitao je i brzojave potpore koje su poslali ogranci Matice hrvatske iz Visa, Petrinje, Slavonskoga Broda i Nove Gradiške.

Zidić: Vukovar — sublimacija cijele hrvatske sudbine

Pozdravljajući skup, predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić naglasio je da je Matica postala aktivna organizacija, čiji su se čelnici digli sa svojih stolaca i sve će više biti u pokretu, da tankim, ali čvrstim koncem kulture povežu sve dijelove Hrvatske. »Moram reći da sam bio ganut prvim brzojavom što je ovdje pročitan, iz Visa. Otprilike jednako ganutljivo bilo je čuti odgovor na pitanje predsjednika Tuđmana, a što sad da vam obećam?, kada je više od sto tisuća ljudi uzviknulo: Vukovar. Vukovar je mjesto koje se barem za moga života neće zaboraviti, zapamtit će se ono što se u Vukovaru događalo kao sublimacija cijele hrvatske sudbine. Vjerovali smo da se na taj zao način sudbina više ne može sublimirati potkraj 20. stoljeća, ali mogla je. Nadam se da ćemo iz toga nešto naučiti i da nećemo opet kao djeca, goli, bosi, nespremni i nenaoružani utrčati u 21. stoljeće. Nikad više ovaj narod ne bi trebao zaboraviti oprez, zaboraviti mudrost koja kaže: dok svi spavaju, neka jedan stražari. Nikad više ne bismo smjeli doživjeti ono što smo doživjeli i nadam se da nećemo. Matica hrvatska jučer je proslavila 161. obljetnicu i kao da su sami događaji htjeli reći da je Vukovar dio 160 godina povijesti Matice hrvatske. Matica hrvatska sublimacija je hrvatske povijesti. Mudrost iskustva važna je i nemamo se čega stidjeti u svojoj prošlosti. Mi znamo što su naši prethodnici mislili kada su prije 161 godine osnivali Maticu ilirsku. Tražili su neki ideal, pa su mislili da je ilirski ideal nešto što može sublimirati naše nacionalne težnje, povezati naše nacionalne energije i biti dobar simbol i dobar nazivnik. Grof Drašković kaže da smo u 16. i 17. stoljeću imali književnost dok su Nijemci još tapkali u mraku. Rečeno je to s mnogo romantičnoga zanosa, ali tridesetak godina poslije Matica ilirska ipak je postala Matica hrvatska.

Našoj je aristokraciji i inteligenciji bio potreban pučki korektiv. Kao što se divljoj voćki ucjepljuje plemenita gračica, tako se i ovdje na plemenitu ideju nakalemila volja naroda, koji zna da je hrvatski, a ne ilirski narod. Onoga časa kada je hrvatsko ime postalo dio Matičina imena, ona je postala narodna institucija. Naravno, ne oduzimajući ništa od slave i priznanja onima koji su osnivali ovo društvo, veselim se onoj pučkoj intervenciji, onom članu Matice koji je predložio da se Matica ilirska nazove Maticom hrvatskom.

Često čujemo i često nam se prigovara da su nam puna usta Hrvatske. Da živimo mirno, sigurno, neugroženo, kao što žive mnogi europski narodi, možda bismo i mi morali manje puta ponoviti tko smo i što smo. Mi to ne ponavljamo zbog drugih, mi to izgovaramo uglavnom zato da to sami ne zaboravimo pod pritiscima kojima smo bili izloženi, a o agresiji na Vukovar i Hrvatsku ne treba ni govoriti. Mi to moramo sebi ponavljati, inače bismo i mi sami bili u mukama zaboravljeni. Ovo je i dalje makar ostatak Božjega svijeta. U Božjem svijetu ima mjesta za velike i male narode, u tom svijetu ima mjesta za tisuće biljnih i životinjskih vrsta. I kao što se danas borimo da se sačuva svaka biljka koja je ugrožena, svaki vuk ili neka druga zvijerka, ne bi bila sramota boriti se da se i hrvatski narod sačuva. Nismo ni manji od najmanjih životinja, nismo ni manje važni. To bih vam želio poručiti u nadi da ćemo svi shvatiti da je borba za modernu Hrvatsku borba za civilizirani svijet, u kojem ćemo i mi moći opstati.

Naši ideali nikad nisu išli prvi od drugih naroda i protiv drugih kultura. Naprotiv, uvijek smo nastojali komunicirati sa svima, dok je to moguće, ljudskim jezikom. Mi ni nakon gorkih iskustava koja su probudila naš oprez i naše nepovjerenje, rekao bih u našu korist, nećemo promijeniti te ideale, već ćemo i dalje nastojati razvijati svoju svijest i suradnju s drugima«, rekao je Zidić.

Bogišić: Svi smo vukovarski učenici

Potpredsjednik Matice hrvatske Vlaho Bogišić na početku svog govora, obraćajući se Branimiru Crlenjaku, citirao je bilješku Luka Paljetka, koji je u vukovarskoj gimnaziji upisao u spomen-knjigu: »I ja sam vukovarski učenik«. Zatim je nastavio: »Ne može se drukčije govoriti o Vukovaru nego osobno i kad čovjek nije pjesnik. Duboko sam uvjeren da nas ovdje ne bi bilo da nije bilo vaše generacije, ne bi bilo Matice hrvatske bez onoga što ste rekli. Bilo je to herojsko vrijeme i bili su to herojski ogledi u Vukovaru šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. U ovoj dvorani ne sjedite samo vi, mnogih ima, mnogih nema, predsjednik i moja malenkost prepoznajemo ih i kad ih ima i kad ih nema. Bez ovih kamenčića u mozaiku povijesti Matice hrvatske, bez tih ogleda, ne bi bilo ove simfonije. Naši članovi nisu članovi općenito, već su članovi s imenom i prezimenom.

Važno je također kazati da ovdje nema ni onih koje nismo mi potjerali. U Matici hrvatskoj uvijek je bilo mjesta za razgovor za one koji ne pripadaju nama, ali su s nama htjeli raditi. U dvorani večeras i uvijek ima mjesta za druge. Mi znamo da su mnogima od njih onemogućili da budu s nama. Najvažnije je kazati da je još mnogo Vukovaraca prognanika koji ne mogu doći večeras.

Matica hrvatska kao institucija našega naroda zalagat će se i dalje ne samo na ovome mjestu, za koje ćemo reći večeras da je sveto, za to da Hrvatska bude mirna i demokratska, građanska i pjesnička. Jedan Paljetkov stih i mnogi stihovi koji su o tome govorili — himne ili prepirke, a volim sudjelovati u prepirkama — govore kako je u Hrvatskoj. Mnoge su kulture tu bile prije nas, mnoge su uspomene sačuvane mimo nas, mnoge će kulture proći ovom rijekom i ovim gradom i poslije nas i mi smo duboko svjesni toga večeras. Mi smo samo ponosni što smo tu kao Matica hrvatska i kao naša zemlja i Vukovar živi ne samo u ovim grafitima nego u mogućnosti da poveže naraštaje Vukovaraca kojih nema, ali i onih starih maturanata vukovarske gimnazije i nas vukovarskih učenika iz svih dijelova Hrvatske«, rekao je Bogišić.

I ostali gosti pozdravili su osnivanje ogranka Matice hrvatske u Vukovaru, a Stanislav Marjanović, predsjednik osječkog ogranka, pozvao je na suradnju dvaju ogranaka, istaknuvši da zajedno mogu u Vukovar vratiti Ružičkine dane i ponovno pokrenuti vukovarski kulturni časopis »Ogledi«.

O povijesti Matice hrvatske u Vukovaru i njezinim članovima iz Vukovara od Matičina osnutka 1842. do danas govorila je Štefica Šarčević, duboko dirnuta sjećanjima na sve one kojih više nema. Naglasila je da Vukovarci, konačno svoji na svome, u svome gradu osnivaju ogranak Matice hrvatske »iz dužnosti prema našim pokojnima, prema našim braniteljima, prema nestalim i još nepokopanima i konačno, prema mladom naraštaju koji je budućnost ovoga grada«

Borna Togonal govorio je o programu Matice hrvatske u sljedećem četverogodišnjem razdoblju. »U prvoj godini najaktivnije ćemo se uključiti u dovršenje zgrade Hrvatskoga doma, koja će služiti kao središte udruge Matice hrvatske u Vukovaru za promicanje i očuvanje kulture, znanosti i umjetnosti hrvatskoga naroda ovoga kraja. Nadalje, tiskat ćemo i poticati tiskanu hrvatsku riječ, u prvom redu o Vukovaru, Srijemu i Slavoniji, ali i općenito o kulturi i identitetu hrvatskog naroda. Zatim ćemo se pripremiti za novo tiskanje hrvatskoga časopisa Matice Hrvatske u Vukovaru 2004. godine. Organizirati ćemo izložbe nekih umjetnika Vukovaraca, s temama iz Vukovara, Slavonije i Srijema, Dunava. Organizirat ćemo javne tribine, a posebno ćemo poticati i organizirati pomoć mladima na svim područjima kulturnoga, znanstvenog i obrazovnog djelovanja. Poticat ćemo i pomoći u osnivanju drugih udruga, pokrenuti osnivanje udruge studenata Vukovara te suradnju s drugim udrugama i ustanovama kulture u gradu Vukovaru te gradskom knjižnicom djelovati na obogaćivanju i razvoju kulturnoga života grada. U ostvarivanju programa očekujemo pomoć od Grada, Županije i gospodarstva«, rekao je Togonal.

Sučić: Vukovarsko junaštvo do zvijezda

Potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić istaknuo je da je upravo program najvažnija točka, »točka koja će nas nakon tako značajna i tako bogata uvoda uvesti u srž Matice hrvatske i u srž naših odgovornosti prema Hrvatskoj, prema Vukovaru, prema budućnosti. U ovom gradu, koji je pokazao junaštvo do samih zvijezda, u ovom gradu gdje su grobovi mučenika koji drhte kao zvijezde nad hrvatskom zemljom, ne smije se biti malen ispod tih zvijezda. Došli smo ovamo radi programa Matice hrvatske, koja je današnjim danom bitno potpunija i bitno cjelovitija i koja će za Hrvatsku učiniti još mnogo više nego što je dosad učinila. Čuli ste što je Matica hrvatska bila u Vukovaru i što su bili njezini članovi. Dalo bi se na prvi pogled zaključiti da je to bila iznimno kultivirana publika i čitateljstvo Matičinih knjiga. Ali ja vam mogu reći da su to bili veliki književni i misaoni prinosi Matice hrvatske. Vukovarci 1991. i 92. godine u Zagrebu pokazali su se velikim radnicima i to djelo koje je u Zagrebu stvoreno, a ponio ga je Ogranak Matice Hrvatske iz Tovarnika, očitovalo se u sjajnoj knjizi Hrvatska riječ u Srijemu. Ovdje je urednik te knjige Željko Anić, među nama je recenzent, Stanislav Marjanović, ali i Branimir Crlenjak. Dubravko Horvatić uredio je tu knjigu, koja je pokazala što je hrvatska riječ u Srijemu i što je Srijem u hrvatskoj književnosti. Knjigu je opremio Alfred Pal. Tada smo Matici hrvatskoj u Srijemu htjeli pokazati što možemo učiniti za Vukovar. Danas moramo pokazati još mnogo više, jer svaki kulturni napor u Matici hrvatskoj mora odgovoriti na nekoliko važnih pitanja, na pitanje nezaposlenosti u Hrvatskoj, na pitanje vrednovanja kulturne baštine, na pitanje odnosa prema mladim naraštajima koji dolaze i na pitanje kako se uključiti u europsku sadašnjicu. Stoga ćemo mi sigurno poduprijeti sve te tribine i razgovore i nastojati da se ovdje najkompetentniji razgovori povedu o tome što je Hrvatskoj Podunavlje i što je Vukovar i kako ovdje treba oblikovati kulturni i gospodarski život. Čestitam vam na ovom danu i kulturnom prinosu koji grad Vukovar daje Hrvatskoj i koji će na osobit način u Matici hrvatskoj prednjačiti«, zaključio je Sučić.

Šijanović: Ostvarenje sna

Novoizabrani predsjednik Matice hrvatske u Vukovaru Davor Šijanović zahvalio se na izboru. »Ovaj je izbor za mene kao potomka stare vukovarske obitelji izrazita čast, ali istovremeno i obveza izvršavanja zadaća koje će se moći ostvariti suradnjom svih nas koji smo se ovdje okupili pod imenom Matice hrvatske. Na početku ove osnivačke skupštine odali smo počast poginulim braniteljima, civilima grada Vukovara i cijele Hrvatske. U vezi s tim želio bih istaknuti da do ovoga svečanog trenutka ne bi moglo ni doći da nije bilo ljudi koji su dali živote za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku i grad Vukovar.

Današnjim činom ostvaren je dugogodišnji san vukovarskih Hrvata i starijih članova Matice hrvatske da imaju svoj dom u Vukovaru, kao što je to Štefica Šarčević u svom izlaganju prikazala da je Matica hrvatska imala članove iz Vukovara još iz prvih početaka rada Matice hrvatske, a ti počeci datiraju još od 1852, preko tragična pokušaja osnivanja ogranka Matice hrvatske u Vukovaru 1971. Današnji dan ulazi u povijest. Ostvarenje sna i osnivanje ogranka Matice Hrvatske u Vukovaru donosi nam mogućnost promicanja i njegovanja hrvatskoga narodnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkoga, znanstvenog i kulturnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života

Nakon povratka u Vukovar 1997. velik broj kulturnih djelatnosti neprekidno se održava zahvaljujući svima što rade u Gradskom muzeju, Gradskoj knjižnici i Crkvi sv. Filipa i Jakova. Ogrank Matice hrvatske u Vukovaru želi surađivati s navedenim ustanovama, ali i biti inicijator velikog broja aktivnosti u Vukovaru na području kulturnog, znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva javnog života. Vukovar je oduvijek bio hrvatski grad, grad na Dunavu, poznat po svojoj hrvatskoj kulturi, znanosti i umjetnosti, a da bi takav ostao, i dalje je potrebno pozornost usmjeriti na rad s mladeži, otkrivanje novih talenata, razvoj njihovih sposobnosti i usavršavanje. Postoji izreka koja kaže: Pokaži mi svjetlo i ja ću te slijediti. Ovo je zadaća za koju ću se najviše zalagati za vrijeme ove dužnosti. Za kvalitetno ostvarenje navedenih djelatnosti zadaća koju pred sebe postavljamo potrebno je imati i prikladan prostor, pa je jedan od ključnih ciljeva za ovu godinu završetak je obnove zgrade Hrvatskog doma, koji će ujedno biti sjedište ogranka Matice hrvatske u Vukovaru. Nažalost, moram istaknuti da je obnova zgrade Hrvatskoga doma, koja je pred završetkom, više od godinu dana prekinuta, stoga apeliram na gradske vlasti, a isto tako i na vodeće ljude iz središnjice Matice hrvatske, pomozite nam u završetku obnove zgrade Hrvatskoga doma. Hrvatskom domu želimo vratiti ulogu koju je imao prije Domovinskog rata, kad je bilo sjecište kulturnog, umjetničkog i književnog života grada Vukovara. Vjerujući u kvalitetan rad vukovarskog ogranka Matice hrvatske još jednom svima zahvaljujem što ste nazočnošću uveličali ovaj svečani čin«, rekao je Šijanović.

Nakon službenoga dijela skupštine održan je kulturni program sa čitanjem i pjevanjem slavonskim pjesama, koji je vodio Davor Milas, inače član ansambla DK Gavella iz Zagreba.

Istog dana, prije održavanja skupštine, izaslanstvo Matice hrvatske otvorilo je izložbu knjiga Matice hrvatske u Gradskom muzeju Vukovara te je darovalo veći broj knjiga Matice hrvatske i Hrvatskog leksikografskog zavoda Gradskoj gimnaziji.

Zlatko Vidačković