Vijenac 234

Matica hrvatska

Antonija Vranić

Glagoljaški kalendar

Glagoljaški kalendar

Studentski klub predstavio je 6. veljače kalendar Matice hrvatske za 2003, izašao u suradnji Matice hrvatske i Županije ličko-senjske. O kalendaru je govorio dr. Milan Mihaljević, koji je istaknuo važnost projekta čija je svrha bila predstaviti glagoljaško blago Like i Krbave, prostora koji je dosad bio bjelina na kulturnoj mapi Hrvatske. Ovaj kalendar tu će sliku zacijelo i promijeniti jer pokazuje ovaj prostor kao kralježnicu naše glagoljaške kulture. Riječ je o prostoru koji je turskom opasnošću opustošen, pa je sačuvano jako malo kamenih spomenika, ali je sačuvano spomeničko blago koje se moglo prenositi, samo torzo onoga što se na tom prostoru zbivalo, ali ipak dovoljno da pokaže značenje toga prostora za glagoljaštvo. Riječ je o velikom blagu koje je trebalo predstaviti javnosti i zato, smatra Mihaljević, pohvalna je akcija Matice hrvatske i Županije ličko-senjske oko izdavanja kalendara. U njemu je predstavljeno najvažnije i slikovno najljepše što je bilo dostupno, jer nažalost većina toga blaga danas se nalazi po svjetskim knjižnicama, ali unatoč tome ostvaren je veličanstven izbor. Predstavljeni su uglavnom misali, ali i brevijari i neliturgijski tekstovi, a zbog ograničenosti prostorom nisu prikazani pravni spomenici. Kalendar je uspio pokazati potencijal koji je krilo to područje. Osim slikovnom dijelu Mihaljević je uputio i pohvale tekstualnom dijelu kalendara, koji je izvanredno jasno i logično, te odmjereno uz svaku sliku sročio Stjepan Damjanović. Kalendar je to koji će svakako poslužiti svrsi, istaknuo je na kraju Mihaljević, te dodao kako će se njime pokazati da Lika nije samo Velebita dika nego i kulturna dika, i stoga svakako može biti i na diku svojim izdavačima.

Predstavljanje kalendara uveličao je koncert mješovitoga pjevačkog zbora Bašćina, koji djeluje u sklopu Društva prijatelja glagoljice, pod umjetničkim vodstvom i dirigentskom palicom dr. Izaka Špralje.

Zdravlje kao sigurnost

U Matici hrvatskoj 4. veljače održana je treća u nizu radionica Hrvatska — bolje zdravlje, stvaranje uvjeta, s temom Nacionalna sigurnost i zdravlje. O toj temi govorio je brigadir Berislav Štajdohar, koji je na samom početku istaknuo da na području nacionalne sigurnosti postoje problemi koji se trebaju riješiti.

Istaknuo je kako se danas nalazimo u vremenu kada je mogućnost prenošenja informacija sve brža, pri čemu se postavlja pitanje tko je primalac tih informacija. Činjenica je da smo to svi mi i u tom kontekstu taj prijenos informacija predstavlja sigurnosno područje. To pokazuje i činjenica da se danas u Americi pedeset posto stanovništva bavi informatikom i menedžmentom, odnosno upravljanjem, za što im opet služe informacije. Na taj način oni upravljaju čitavim svijetom, pa tako i nama. Iz toga se vidi važnost informacija za nacionalnu sigurnost.

Što je to sigurnost? U Hrvatskoj se danas nitko ne boji da će mu pasti bomba, nema straha, a to znači sigurnost. Tu sigurnost osigurava golem sustav, tzv. sigurnosni sustav, koji u našem društvu ima tri podsustava, ekonomski, politički i sigurnosni. Sigurnosni podsustav, osim policije i vojske, čini i zdravstvo, koje danas štrajka, istaknuo je Štajdohar, a time je ugrožena nacionalna sigurnost. Svi ti podsustavi međusobno se dodiruju i osiguravaju tri osnovne ljudske potrebe, slobodu, blagostanje i sigurnost, od kojih je sigurnost na prvom mjestu. Kada imamo sigurnosni sustav, tek tada se može graditi i sve ostalo, između ostalog i nacionalno zdravlje. Liječnici čine sigurnosni sustav, oni su prioritet, mišljenja je Štajdohar.

Sigurnosni, politički i ekonomski podsustavi moraju imati svoju teoriju, ideju koja ih vodi. U Hrvatskoj danas, što se toga tiče, imamo velik problem jer nemamo ni jednoga fakulteta za sigurnost, ni jednog instituta koji bi se time bavio. Ta tri podsustava u svojoj djelatnosti oslanjaju se na znanost, i to svake vrste, ona je njihova intelektualna potpora. Time se pokazuje povezanost sigurnosti i svega oko nas u cjelinu koju zovemo nacionalna sigurnost, istaknuo je na kraju brigadir Štajdohar.

Muljevićevih 90

Matica hrvatska i Hrvatska zajednica tehničke kulture, obilježavajući devedeseti rođendan prof. emer., dr. techn., dr. h. c. Vladimira Muljevića, prvoga hrvatskog doktora elektrotehničkih znanosti i svoga zaslužnog člana, organizirali su 13. veljače susret i razgovor s profesorom Muljevićem.

Vladimir Muljević nakon završene realne gimnazije u Zagrebu, za koju kaže da je bila jedna od najboljih u Europi, upisao se na Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1939. diplomirao kao elektrostrojarski inženjer. Doktorat tehničkih znanosti stekao je na Tehničkoj viokoj školi u Beču. Nakon što je neko vrijeme proveo radeći na području telegrafa i telefona, postaje asistent u Zavodu za osnove elektrotehnike i električna mjerenja Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, gdje je bio docent, izvanredni, a potom i redoviti sveučilišni profesor, a potom i dekan i prodekan Elektrotehničkog fakulteta. Predavao je i na drugim fakultetima. Uz opsežan nastavnički rad inicijator je osnivanja nekih naših zavoda i stručnih časopisa. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima, a kao gostujući profesor boravio je u Njemačkoj, Egiptu i na nekim sveučilištima u Americi.

Svestrani Vladimir Muljević također je i pokretač i organizator Tehničke enciklopedije Leksikografskog zavoda, kao i jedan od utemeljitelja Tehničkog muzeja. Uza sve to bavio se i eksperimentalnim radom te je objavio brojne znanstvene i stručne radove, kao i nekoliko knjiga i rječnika. Svojim utjecajem uvelike je pridonio razvitku Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu. Također je održao brojna predavanja i sudjelovao u brojnim aktivnostima Matice hrvatske i Hrvatske zajednice tehničke kulture. Za svoj rad primio je pedesetak priznanja i nagrada.

Na proslavi organiziranoj u čast njegove devedesete godine života i više od šezdeset godina znanstvenog rada prof. dr. sc. Ante Markotić, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture, naše najviše tehničke asocijacije, izrazio je veliko zadovoljstvo i sreću što je ova Zajednica surađivala s jednim velikanom kao što je Vladimir Muljević.

Čestitke je u ime Matice hrvatske slavljeniku prenio njezin potpredsjednik Stjepan Sučić, naglasivši kako je upravo Matica hrvatska u moderno doba bila ta koja je prva objavljivala knjige iz područja tehnike. Muljeviću je čestitao na velikom djelu kojim je pokazao što sve može hrvatski čovjek te ga predstavio kao elitu hrvatskoga društva koji je znao stvarati i u burnim vremenima, kao čovjeka koji je znao biti prvak. To pokazuje i danas, kada je i kao devedesetogodišnjak neumoran član Matice hrvatske, sudionik njezinih brojnih zbivanja, ali i inicijator događanja. Zahvaljujući takvim ljudima Hrvatska je opstala i njima se treba ponositi, istaknuo je na kraju Sučić.

Prisutnima se obratio i sam slavljenik, vitalni devedesetogodišnjak, energičan i elokventan, spreman na dalji istraživački rad, kako je sam istaknuo, jer još se ne osjeća starim. Prisjetio se svoga porijekla, djetinjstva, sitnica koje su ga na neki način usmjerile prema znanosti, kao što je na primjer podatak da je njegova baka išla u školu sa slavnim Nikolom Teslom. Osvrnuvši se na svoj život, na kraju je poručio mladima, kao formulu za dugovječan i uspješan život, da vole posao koji rade, da vole ljude, da se vesele i tuđim uspjesima.

Brojni su bili oni koji su toga dana poželjeli sretan rođendan i još mnogo zdravlja tom velikanu hrvatske znanosti, kako bi se ponovno na istom mjestu našli 13. veljače 2013. godine.

Antonija Vranić

Vijenac 234

234 - 20. veljače 2003. | Arhiva

Klikni za povratak