Emocija kao funkcija

Emocija kao funkcija

Cvjetko Šoštarić rođen je 1940. u Lepoglavi. Fotografijom se bavi od godine 1957, kada u Srednjoj ekonomskoj školi u Čakovcu vodi školski fotoklub. Nakon odsluženja redovnog vojnog roka, od godine 1961, stalno živi i radi u Ivancu, gdje se aktivno uključuje u rad fotosekcije Planinarskog društva Ivančica.

Od 1975. do 1990. uspješno vodi tu sekciju, koja u tom vremenu postiže zapažene rezultate. Članovi sekcije izlažu na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Godine 1982. ivanečka je fotosekcija bila organizator i domaćin Dana jugoslavenske fotografije u Trakošćanu, po broju sudionika i organizaciji tada najuspješnije manifestacije jugoslavenske fotografije.

Bio je član predsjedništva Fotosaveza Hrvatske i Jugoslavije. Godine 1983. biran je za predsjednika Fotosaveza Jugoslavije.

Za kreativni fotografski rad Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu zvanje kandidata majstora fotografije.

Sudjeluje na više od dvjesto izložbi u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja 68 različitih nagrada.

Održao je i osam samostalnih izložbi fotografije, i to u Lepoglavi (1981), Varaždinu (1983), Trakošćanu (1984), Pregradi (1985), Čakovcu (1986), Koprivnici (1987), Zlataru (1988), Rijeci (1989) i u Ptuju (1990).

Kao novinar radove objavljuje u brojnim novinama i časopisima (»Vjesnik«, »Večernji list«, »Arena«, »Vikend«, »Varaždinske vijesti«, »Ivanečki kalendar«, »Ivanečko planinarstvo i fotografija« i dr.).

Zapažena su njegova istraživanja povijesti ivanečke fotografije.

Sada je umirovljenik. Živi i radi u Ivancu.

Vladko Lozić

U fotografijama Cvjetka Šoštarića prepoznao sam autora neopterećena pomodnim fotografskim novitetima, s nadahnutim i autohtonim izrazom. Nije to samoniklost određena dugim boravkom u nekoj sredini, ona je duboko ukorijenjena u stvaralačkoj tradiciji njegova kraja.

Ne mijenjajući svoj pristup, Šoštarić ostaje autentičan po osebujnom odnosu prema motivu, iznalazeći iznimne vrijednosti u domaćem repertoaru, kojem povezivanjem pojedinih pojmova dodaje vlastiti stav i mišljenje.

Obiljem tonova, kompaktnošću forme ili jednostavno raspršenošću oblika omogućuje nam da njegove likove doživimo doista kao dio sredine kojoj pripadaju. Njihovu funkciju u slici obogaćuje sadržajno opravdanom inscenacijom, štoviše obogaćuje ih toliko da katkada u slici postaju jednakovrijednim dijelom osnovnoga sadržaja kao izvornog nositelja ideje.

Prikazani likovi i doživljaji topli su i čvrsti, odišu posebnom životnom istinom, koju ni sveopća urbanizacija nije kadra izbrisati s njihovih lica. Oni su naprosto trajna oda njihovoj žilavosti i ljepoti doživljaja bića iz blizine. Usmjerenost njihova pogleda prerasta značajnost detalja, ona postaje značenje cjeline njegove slike. Takav pogled priča nam o životnom dosegu, o mogućem siromaštvu, svjedoči o mjeri ljudske istine, a autora otkriva kao duboko uzbuđena čovjeka u trenutku razumijevanja njihova i svoga svijeta.

Time je Šoštarić u svom vremenu i svojoj sredini ostvario i aktualizirao širenje pojma fotografske slike, dokazujući sebe i taj medij kao relevantne i autentične i izvan sredine u kojoj i za koju je stvarao. Dojmljivost autorske interpretacije, osjećajnost kao osobni odnos pri prezentaciji vizualno otkrivenog osnovne su vrijednosti njegovih fotografija, koje nam ponovno govore kako emocija izražena u nekom djelu može biti njegovom temeljnom funkcijom.

Zdenko Kuzmić