Vijenac 234

Ples

Cankarjev dom, Ljubljana: Goran Bogdanovski, Uznemirljivost doživljaja

Do granica drskosti

U novoj predstavi Gorana Bogdanovskog Uznemirljivost doživljaja ponovno možemo uživati u atraktivnom plesu s nizom zabavnih sekvenci. Premijera je bila 5. veljače u Cankarevu domu, gdje i ostaje na redovitom repertoaru.

Cankarjev dom, Ljubljana: Goran Bogdanovski, Uznemirljivost doživljaja

Do granica drskosti

U novoj predstavi Gorana Bogdanovskog Uznemirljivost doživljaja ponovno možemo uživati u atraktivnom plesu s nizom zabavnih sekvenci. Premijera je bila 5. veljače u Cankarevu domu, gdje i ostaje na redovitom repertoaru.

Tražeći nove izazove Bogdanovski je prošle godine napustio stalni posao baletnoga plesača u ansamblu ljubljanske SNG Opera in balet te se prepustio svom uznemirenom duhu. Istim stopama krenuo je i sjajni mladi Dejan Srhoj, koji je plesao u obje Goranove prve predstave (1:0, Švic i Švarc), pa sada i u ovoj. Oba plesača dolaze iz klasičnoga baleta i upravo zbog toga obojici uspijeva fantastičan spoj modernog i klasičnog do granica drskosti. U ovoj plesnoj avanturi pridružili su im se Brazilac Gustavo Barros te Belgijac Damaas-Mithras Thijs.

U predstavi Uznemirljivost doživljaja/Emofad (od emotivity of adventure) Bogdanovski ide korak dalje u eksperimentiranju vlastitim tijelima. U njega se svi elementi nadopunjuju i svi su vrlo bitni, specifični i dojmljivi. Ples, glazba, svjetlo, dramaturgija i prostor. Tijelo je kao posrednik između svih tih elemenata. Zato ga i istražuju. Suvremeni balet, moderni ples, kazalište, popularna kultura, performans...

U energetski nabijenu plesu, privlačnu za oko, zgusnuta je uznemirujuća istina današnjice. Brzina koja nas pritišće, nedostatak vremena, pritiskajući tempo koji diktira našu svakodnevicu. Plesači nas duhovito brzim pokretima tijela u kombinaciji sa zvukovima koje tijelo trenutno proizvodi upozoravaju na skučenost s vremenom. To izvode promišljeno, s prijenosom infoslike tijela slušno i vizualno. Sa sličnim sinkronizacijskim izazovom Bogdanovski je počeo već u prijašnjoj predstavi, Švic i Švarc. Ozvučenim glasom (Boris Benko) i mikrofonima na tijelima plesača stvara se poseban govor tijela, gdje dovitljivim plesnim gestama proizvode zvukove, koji nas podsjećaju na junake iz animiranih filmova. Dramaturški (Mojca Dimec) predstava Emofad plesna je pustolovina sastavljena iz niza dogodovština, koje su isprepletene improviziranim i spontanim situacijama koje omogućuju upad gostujućih umjetnika u bilo kojem trenutku. U epizodnim duetima kontaktne improvizacije iskazali su se Rosana Hribar i Gregor Luštek te Jana Menger i Gustavo Barros. Ukratko, još jedna predstava u opusu Bogdanovskog u kojoj nema mjesta za dosadu.

Neda Galijaš

Vijenac 234

234 - 20. veljače 2003. | Arhiva

Klikni za povratak