Skroviti vrt

»Dubrovnik«, časopis za književnost i znanost, odg. ur. Ivana Burđelez, Matica hrvatska Dubrovnik, br. 4, 2002.

Na svojim je stranicama »Dubrovnik« uvijek nastojao zaboravu otrgnuti sjećanje na ljude koji su na neki način obilježili vrijeme u kojem su živjeli. Na tragu je te pozornosti i hvale vrijedne tradicije i Slavica Žura Vrkić s tekstom Prva hrvatska etnografkinja Mara Čop Marlet. Mara Čop, Mara Čop Marlet ili Mara von Berks (1858-1910) neobična je žena zanimljiva životopisa, koja je potkraj osamdesetih godina 19. stoljeća bila članicom čak triju međunarodnih etnografskih društava. Pisala je njemačkim jezikom na kojem je odgojena, i to je vjerojatni razlog što je u očevoj domovini vrlo slabo poznata, premda se nikad nije odrekla hrvatskih korijena. Njemački je književni leksikoni bilježe kao autoricu novela, pripovijedaka, drama (Lugoška svatovska pjesma) i romana te putopisa i etnografskih priloga (Südslawishe Frauen. Auf Höhen und Tiefen der Balkanländer). Slavica Žura Vrkić nastojala je predstaviti Maru Čop Marlet što slojevitije i u tome u potpunosti uspjela.

Velik dio časopisa posvećen poeziji otvaraju pjesme Nikše Petrića (Ptica koja zna zašto leti), a potom slijede pjesme Ivane Lovrić-Jović (Prespavati podne). Premda je u oba slučaja riječ o izboru iz objavljenih istoimenih zbirki poezije, mišljenja smo da bi se pjesnici cjelovitije predstavili da je izbor popraćen bilješkama o autorima i recenzijama navedenih zbirki. Pero Mioč predstavlja poljskoga pjesnika Zbignewa Herberta prepjevom nekolicine njegovih pjesama i kraćim tekstom u kojem nam nastoji približiti pjesnika. Na sličan način Juraj Gracin predstavlja talijanskoga poetu Giorgia Bassanija.

O Cvijeti Zuzorić (1552-1600), plemkinji dubrovačkoj (njezina opjevana ljepota resi i naslovnicu časopisa), doznajemo iz mnogih izvora, a ponajviše iz njezina dnevnika naslovljena Giardino segreto (Skroviti vrt), koji nikad u cijelosti nije preveden na hrvatski jezik. Prevedeni dijelovi objavljivani su u nekoliko književnih časopisa (ponajviše u posljednjih pet godina), a »Dubrovnik« donosi dio Skrovitog vrta pisan od 17. siječnja 1572. do 13. kolovoza 1582. u prijevodu Luka Paljetka. U nastavku rubrike proza nižu se dnevnički zapisi Tomislava Macana naslovljeni Vrijeme i o vremenu. Macan zapisuje opaske o vremenu (klimi) u razdoblju od listopada 1952. do kraja 1953, kao i time potaknute dijelove svoga sjećanja. Mario Kopić preveo je po jednu priču Klausa Manna (Pred životom) i Bothoa Straussa (Monotropija) i popratio ih kratkim bilješkama o piscima.

Premda opsegom ponešto manji od prethodnika, novi »Dubrovnik« zadržao je vrlo visoku kvalitativnu razinu, na čemu treba odati priznanje uredništvu, jer uistinu nije lako svaki put iznova nadmetati se sa samim sobom.

Sandra Cekol