Simulacija slikarskog čina

Simulacija slikarskog čina

Kad je riječ o ovom radu, možemo dodati uz pitanje vlastitog postojanja — ona je umjetnica orijentirana prema performativnoj praksi koja je proizašla upravo iz Pollockova akcijskog slikarstva — autorica propituje i bit umjetnosti. Što je to umjetnost? Što je modernizam? Jesmo li još u modernističkim tradicijama ili smo se odmaknuli? Tim i nizom drugih pitanja o svrsi umjetnosti koja si postavlja Sterle se na neki način može svrstati u već poveću skupinu suvremenih umjetnika prema kojima baviti se umjetnošću znači preispitivati narav umjetnosti same

Da je jedna od naših obećavajućih mladih umjetnica, Sandra Sterle pokazala je nizom performansa u zemlji i u inozemstvu. Najnovijom izložbom Na dini u Galeriji Josip Račić (28. siječnja — 17. veljače 2003), pak, potvrdila je svoje zasluženo istaknuto mjesto među hrvatskim umjetnicima mlađe generacije. Na izložbi naslovljenoj Na dini Sterle se predstavlja istoimenim videoradom koji prikazuje jedan od njezinih posljednjih performansa. Odjevena u crno, na obali Sjevernog mora, simulirajući gestualno slikarstvo Jacksona Pollocka, umjetnica prska boju po bijelom platnu položenu na pijesku. Scena je popraćena melankoličnom zvučnom pozadinom francuskoga kantautora Jacquesa Brela. Kao što je u prethodnim radovima, poput onoga naslovljena The Characters, konstruirala likove kao što su Minnie Mouse, Crvenkapica ili Pjesnikinja, ovdje je možemo vidjeti u ulozi modernoga slikara. Što to znači u kontekstu autoričina rada?

Fragmenti života

Kako je napomenula američka kustosica nedavno održane izložbe Here Tomorrow Roxana Markoci, Sterle istražuje u fotografijama, video i internetskoj produkciji vlastitu prošlost i identitet u obliku fiktivnih autoportreta na društvenoj pozadini svojega djetinjstva. Kad je riječ o ovom radu, možemo dodati uz pitanje vlastitog postojanja — ona je umjetnica orijentirana prema performativnoj praksi koja je proizašla upravo iz Pollockova akcijskog slikarstva — autorica propituje i bit umjetnosti. Što je to umjetnost? Što je modernizam? Jesmo li još u modernističkim tradicijama ili smo se odmaknuli? Tim i nizom drugih pitanja o svrsi umjetnosti koja si postavlja Sterle se na neki način može svrstati u već poveću skupinu suvremenih umjetnika prema kojima baviti se umjetnošću znači preispitivati narav umjetnosti same. Sa svrhom, prije svega, preispitivanja umjetnosti i značenja moderne u današnje vrijeme autorica se stavlja u ulogu slikara geste istodobno odbijajući poistovjetiti se s tim likom u potpunosti. To je samo uloga u koju je unijela sebe i fragmente iz svoga života, no taj lik ne odgovara stvarnom liku umjetnice, nego je polazište za mnogo širu problematiku vezanu uz postanak i opstanak moderne umjetnosti. Riječ je, dakle, o fiktivnom autoportretu, koji, kako kaže sama umjetnica »ima veze sa mnom, ali nije ja« — jer ona je umjetnik-performer, a njih ne bi bilo, vjeruje se, da nije bilo Pollocka i slikarstva akcije. No ipak, Sterle uvijek polazi od osobnoga iskustva. »Crtice svakodnevnog života poklapaju se sa sjećanjima iz djetinjstva, okolnostima nastanka rada, utiscima i osobnim fantazijama te tvore šarolik panoptikum fragmenta«, ističe kustosica izložbe Ana Dević u tekstu popratnoga kataloga.

Obala uspomena i sjećanja

Za simulaciju uloge modernog slikara Sterle nije slučajno odabrala pješčanu plažu Sjevernog mora — to je more njezinih sjećanja i uspomena te obala koju nakon duljeg niza godina napušta. U moru svoje prošlosti sada izvodi neku vrstu ritualnog plesa pitajući se tko je zapravo i ima li značenja njezino postojanje te ima li značenja sama umjetnost. Uz videorad na izložbi se mogu vidjeti i fotografije istog sadržaja (svojevrsna foto-dokumentacija performansa) te jedan, prema riječima umjetnice, građanski objekt. Riječ je o stolcu koji je umjetnica presvukla onim istim platnom s apstraktnim uzorkom čiji nastanak možemo pratiti na prije spomenutim fotografijama i videoradu.

Posjetitelji galerije mogu sjesti na stolac i poslušati preko slušalica niz pitanja koja umjetnica sama sebi postavlja, primjerice ona o smislu izložbi i izlaganju u galerijskim prostorima. Tapicirana stolica, kao konačni proizvod umjetničkog rada, u ovom slučaju postaje, tvrdi umjetnica, simbol malograđanštine, kako to često biva s velikom brojem umjetničkih djela. Fetišizacija umjetničkog djela i ukus malograđanske materijalne kulture danas su vrlo popularne teme unutar recentne umjetničke produkcije — sjetimo se samo radova riječkog umjetnika i autoričina vršnjaka Davida Maljkovića.

Romina Perić