Savršenstvo modernoga

Savršenstvo modernoga

Erato, Henri Dutilleux, The Shadows of Time

Henri Dutilleux, pripadnik starije francuske skladateljske generacije, neosporno je jedan od najcjenjenijih živućih skladatelja. Kako se Dutilleuxa u nas slabo poznaje (posljednja i jedna od rijetkih izvedbi njegovih djela — koncerta za violončelo i orkestar) održana je u Zagrebu, na koncertu Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Pascala Rophéa u studenom prošle godine, valja upozoriti na nosač zvuka diskografske kuće Erato, na kojem je snimljena praizvedba jedne od Dutilleovih najsnažnijih kompozicija, The Shadows of Time. Djelo je naručio Seiji Ozawa, kojemu je i posvećeno i koji je ravnao praizvedbom u Boston Symphony Hallu, uz Bostonski simfonijski orkestar u travnju 1998. Nedugo poslije Erato je objavio kompaktnu ploču s tom snimkom. Spomenuti CD ujedinjuje dakle dokumentarnu i umjetničku vrijednost i predstavlja prvorazredni diskografski proizvod, jer se vrijednost skladbe sretno dopunjuje s apsolutnom perfekcijom njezine izvedbe. Bostonski simfonijski orkestar punih je 25 godina, do početka sezone 2002/03, djelovao pod ravnanjem Seijija Ozawe. Visoki rang orkestra (a Boston Symphony svakako pripada prvoj svjetskoj kategoriji), genijalni je Ozawa znao održavati na gotovo neoscilirajućoj visini, što je orkestar učinilo prvorazrednim tumačem za svaku vrst glazbene literature. Posebice one dvadesetoga stoljeća!

Problem još neizvedenoga suvremenog djela upravo je u tome što se ne može osloniti na usporedbu za mogući retuš, pa su dirigent i orkestar stopostotno odgovorni za prvu zvučnu predodžbu nove skladbe. Perfekcija izvođenja zbog toga je nužna upravo kod praizvedbe, jer ako praizvedba ne odgovara partituri i skladateljevoj zamisli, on je na gubitku, a njegova skladba često u opasnosti od krive procjene zbog neadekvatna tumačenja. Pri izvedbi The Shadows of Time nije postojao takav rizik. Jer Ozawa nije samo dirigent vizionar, sposoban da osjeti sve nijanse jedne partiture, gotovo impresionističkog orkestralnog kolorita, kakva je The Shadows of Time, nego je nevjerojatno precizan u oblikovanju savršeno koordiniranog zvuka što se trajanja i intenziteta tiče, a što je od neobične važnosti upravo pri izvedbi Dutilleuxove partiture. Vrlo moderna izričaja, Dutilleux u svojim stvaralačkim preokupacijama nikada nije napustio prostor glazbe i za razliku od avangardista sklonih eksperimentu zbog eksperimenta nikad nije prekinuo nit tradicije. U svom preispitivanju vremena i prostora — a to je njegova osnovna skladateljska preokupacija ne samo u The Shadows of Time nego, moglo bi se reći, crvena nit cijeloga njegova skladateljskog opusa — Dutilleux uranja u glazbeni svijet čiste apstrakcije, ali se, primjerice, u trećoj epizodi skladbe naslovljene Sjećanje sjena približava ekspresivnom izričaju na čistoj izvanglazbenoj osnovi. To je eksplicitno navedeno u podnaslovu Za Annu Frank i svu nevinu djecu svijeta. U partituri su u tu središnju sekciju glazbe upleteni i dječji glasovi.

Ova u cjelini impresivna izvedba savršene transparentnosti, zahvaljujući Seijiju Ozawi i Bostonskom simfonijskom orkestru do u detalje čini preglednom i jasnom Dutilleuxovu partituru. I zbog toga se ona doživljava u punoći svog izričaja, usklađena s autorovom zamisli. Riječ je o autentičnoj interpretaciji velikoga glazbenog ostvarenja devedesetih! Dva razloga za pažljivo slušanje ove kompaktne ploče!

Bosiljka Perić-Kempf